Nahrani soba i zalij cvijeće

Na pitanje si je, kako to djeca već znaju, sama odgovorila: „Ma sigurno su se zabunili.” Pametnome dosta. Kao ono dijete u priči o Carevu novom ruhu koje je jedino imalo petlje reći „Car je gol!”.

Tema blagdani pojavljuje se u svim nastavnim predmetima, a djeca, naravno, vole pričati o blagdanima. Vezu pronalaze tamo gdje veze realno i nema.

✿ TKO PROSI U PROSINCU?

Učili smo mjesece u godini i otkrivali kako su hrvatski nazivi za mjesece dobili imena. Travanj, logično, po travi koja raste, s kolovozom i kolima već je bilo muke, za lipu nikad nisu čuli, na rujno su se vino nasmijali, ali su zato u vezi s prosincem bili vrlo sigurni i suvereni. „Prosinac je ime dobio po tome što djeca u prosincu prose!”

Na moje širom otvorene oči, podignute obrve i roj upitnika iznad glave hladno su rekli: „Pa poklone! Djeca u prosincu prose poklone. Zato se zove prosinac!”

Ne znam što vi u prosincu prosite, ja najčešće prosim malo mira. Prije blagdana razjasnili smo da advent nisu „one kućice u Zagrebu”, a advent nije ni klizalište na Trgu kralja Tomislava. Otklizali smo u sigurnu zonu.

Sa sobom Rudolfom i Djedom Mrazom nema grešaka. A ni dosadno nije. Da sam Djed Mraz ja bih… trebalo je dovršiti rečenicu. Ja bih bila mršava. I nosila bih ljubičasto…napisala je jedna djevojčica. Za mene je to baš razmišljanje izvan kutije. Tko kaže da onaj debeli s bijelom bradom u crvenom kaputu mora uvijek biti debeli s bijelom bradom u crvenom kaputu. Kad smo već kod kaputa i kila – kaput čak i ne bih mijenjala, može crveni, ali za koju kilu manje potpisujem odmah. Ili barem od ponedjeljka. Samo što mene nitko nikad nije pitao što bih ja kad bih bila Djed Mraz.

✿ UĐI U BAKINE CIPELE

Napiši pet poslova koje Baka Mraz radi, iako ih baš ne voli raditi, jer su dosadni i ne da joj se. To je bio zadatak s kojim sam htjela da malo uđu u tuđe (bakine) cipele. I da nije sve u životu ludo zabavno i urnebesno zanimljivo, a ipak se odraditi mora. Na njihovu se popisu uobičajeno dosadnih poslova poput kuhanja, brisanja prašine i sličnoga našla i sljedeća aktivnost: Ne voli grickati nokte na nogama Djedu Mrazu.

– A zašto misliš da mu ona gricka nokte na nogama? – pitala sam.

– Pa, on ne može od trbuha! – odgovor je stigao u trenu.

Napiši tri savjeta Djedu Mrazu.

1. Dok piješ ne vozi!
2. Jedi više voća.
3. Nahrani soba.

✿ ŠTO ĆEMO SA SOBOM?

Za prva dva savjeta skidam kapu. Pazite, u pitanju su pokloni [a djeca u prosincu prose poklone].

Pa, ne možeš, čovječe, pardon Djede, piti dok voziš poklone! Što se voća tiče – ono je, naravno, saveznik zdrave prehrane [posredno i vitke linije]. Znači piće van, voće unutra. Došli smo do soba.

Savjet Nahrani soba mene je trenutačno izuo iz cipela.

A što ćemo sa sobom? Što ćete Vi sa sobom? Što ću ja sa sobom? Ako smo sa sobom odlučili poduzeti nešto u mjesecu kad se odlučuje (i prosi), a već u mjesecu u kojem se mačke veljaju na to zaboravili – sjetimo se da je naš sob onaj kojeg svako jutro prvoga ugledamo u ogledalu. Nekad juri, nekad se vuče. Nije bitno ima li crveni nos ili crveni kaput – hranite li ga dobro ili mu nešto usput dobacite, kupite u prolazu?

Tek toliko da preživi. Nabacite li mu katkad podržavajući osmijeh ili mu stalno dajete nove i nove zadatke, pomičete granice i podižete ljestvicu?

Moj sob voli čitati, voli planinariti, često se smije, vjeruje u moć molitve za sebe i druge. Voli svoju obitelj. Oprez! Blagdani su prošli i opet će doći, a sob vam ostaje. Zato zalijte cvijeće, nahranite soba sami, jer to nitko drugi neće. Puno sreće!

................................................

Piše: Marija MAPILELE, učiteljica razredne nastave, OŠ Bogumila Tonija, Samobor

• Photo by Sébastien Goldberg on Unsplash