Rođen u Lici

… istraživačke zadatke zadajem kao male projekte koje rade kod kuće.

Uvijek za to imaju desetak dana, uputa je koristiti se različitim izvorima znanja – od bake, djeda, susjeda, roditelja, enciklopedija, stručnjaka, odlaska u muzej, galeriju, knjižnicu, do onoga bez čega se ne može, a zove se Google.

Zadatke smišljam ovisno o dobi, sklonostima, sposobnostima učenika i gledam da im nekako „legnu”, da budu baš za njih. U svojoj prezentaciji koja ima određeni rok oni uče kako govoriti pred publikom, kako pridobiti i zadržati pažnju, kako odgovarati na pitanja, primiti kritiku.

Publika mora slušati, pratiti, postaviti pitanje, tražiti pojašnjenje, reći svoje mišljenje o govorniku, dati mu savjet kako da bude bolji, glasniji, uvjerljiviji.

To su sati na kojima se uči i raste.

ČAŠICA ZA ZDRAVLJE

Kad učimo o zdravlju zadatci znaju biti vezani za narodnu medicinu i prirodne lijekove. Neovisno o izvoru znanja – gotovo da i nema prezentacije u kojoj se ne spominje čašica rakije.

Nisam ni znala za što je sve dobra. Na kraju predstavljanja znam ih pitati vjeruju li u to što govore. Prije nekoliko je godina Fran izradio sunčani sat i objašnjavao nam kako se uz pomoć njega mjeri vrijeme. Bio je izvrstan. Od kartona je napravio veliki model sunčanog sata. Sve je dobro objasnio. Ja ga na kraju pitam: Vjeruješ li ti da i ovaj tvoj sat koji si napravio pokazuje vrijeme?

On kaže: Nemojte mi upisati peticu dok ne provjerimo. Idemo van – sunčano je! To znači vjerovati. I biti pošten, apsolutno.

Jedan drugi učenik, Fredi, u svoj je proizvod toliko vjerovao da ga je – pojeo! Objašnjavao nam je pozivno djelovanje medvjeđeg luka na zdravlje, ali i upozorio da postoji biljka slična njemu koja je otrovna.

No on je naučio razliku i siguran je da je to što je donio – medvjeđi luk. Taman kad sam krenula kimnuti kako je to pravi stav, on je svoj luk strpao u usta. Izraz lica bio je – aha! Tko mu ne bi vjerovao?! Fredi je živ i zdrav, izvrstan sportaš i danas učenik šestog razreda.

TKO PITA NE SKITA

U drugom razredu iz prirode učimo o kućanskim uređajima. Matej je trebao istražiti kako su se ljudi u prošlosti snalazili kad nije bilo svih danas dostupnih kućanskih uređaja. U svojem izlaganju bio je izvrstan. Imao je i plakat na kojem je skicirao neke starinske varijante kućanskih uređaja. Saznali smo da se meso sušilo na zraku, dimilo u pušnici, ali i čuvalo u svinjskoj masti. Na kraju je sav ponosan u dahu izgovorio: Izvor znanja – djed Ivan rođen u Lici 1943.Nisam trebala ni pitati vjeruje li u svoj proizvod. Djed si je dao truda i pomogao mu skicirati uređaje. Ja vjerujem da je za njih to bilo lijepo provedeno zajedničko vrijeme i da će obojica to pamtiti.

Pojam prijestupne godine djeci je dosta teško objasniti. U razredu, srećom, imamo djevojčicu rođenu 29. veljače. Računala sam si da će im Kalista to objasniti bolje od mene. To je bio apsolutno pogođen zadatak. Crtež fenomenalan, objašnjavanje odlično, djeca su bila popuno uzbuđena kad su shvatila da će ona uskoro imati drugi (a zapravo osmi rođendan).

U početku su, doduše, bili malo skeptični, jer: „Pa kako, kad smo ti prošle godine bili na rođendanu, a i u vrtiću si slavila!?” Ja mislim da je iznimno dobro da oni pitaju i propitkuju, promišljaju i traže objašnjenje i odgovor na sve što ih muči. Svoju prezentaciju završila je podatkom da na svijetu postoji oko 4 milijuna ljudi rođenih 29. veljače. I onda je uzviknula: to znači da se na 1500 beba jedna rodi 29. veljače – i to sam ja! Da ste samo vidjeli to sretno lice. Ako na 1500 zaposlenih ljudi jedan uživa na svom poslu, pomislila sam, danas sam to sigurno ja.

................................................

Piše: Marija MAPILELE, učiteljica razredne nastave, OŠ Bogumila Tonija, Samobor