Gioachino Antonio Rossini – otac komične opere

Iako je kao dijete provodio mnogo vremena u kazalištu, njegovi su roditelji željeli da postane kovač. Ohrabren svojim glazbenim učiteljem, Rossini u dobi od 14 godina upisuje Filharmonijsku školu u Bolonji, a u dobi od 15 već piše svoju prvu operu.

Rossini je skladao 38 opera od kojih se mnoge izvode i danas, a vrlo dobro se snašao u stilu koji se naziva opera buffa (komična opera). Glazba koju je napisao u ovom žanru opisana je kao „savršena destilacija komedije u glazbu“. Rossini je također napisao i mnoge poznate ozbiljne opere (opera seria).

Tempo kojim je Gioachino Rossini radio i skladao bio je nevjerojatan. Od 1811. do 1818. napisao je i priredio za pozornicu najmanje tri opere svake godine. Sve to bilo mu je važno jer je skladatelj samo tako mogao zaraditi za život. Naime, u Italiji s početka 19. stoljeća glazba koju je skladatelj napisao pripadala je impresariju kazališta koji je djelo naručio. Skladatelj je dobio proviziju za napisano djelo i njegovu izvedbu na pozornici.

Nesporno, najpoznatija njegova opera je „Seviljski brijač“ (1816.), remek-djelo buffo stila, a da je napiše, trebala su mu samo tri tjedna.

Poznate su mu i opere: „Talijanka u Alžiru“ (1813.), „La Cenerentola“ (Pepeljuga, 1817.), „William Tell“ (1829.)…

Na vrhuncu karijere Rossini se proslavio i u Beču, gdje je upoznao Beethovena, u Engleskoj je pjevao duete s Kraljem, a u Parizu je postavljen za direktora Théâtre Italien (Talijanskog kazališta). Kad je Beethoven umro 1827. g., Rossinija se smatralo najvećim skladateljem tog vremena. Uvertire Rossinijevih opera i danas su popularni koncertni komadi, a neke, poput Uvertire Williama Tella, iskorištene su u raznim reklamama proteklih godina.

Rossinija se obično smatra klasičnim umjetnikom – a prestao je pisati opere u dobi od 37 godina, jer nije gajio simpatije prema novom romantičnom stilu.

Kada slušate njegovu glazbu, čut ćete ravnotežu, simetriju, jasnoću, jednostavnost, formalnu gracioznost i eleganciju, umjesto romantičarskog emocionalizma.

Sve Rossinijeve opere portretiraju pjevače kao zvijezde, prikazujući njihovu vještinu i sposobnost da izvedu tehnički zahtjevno „bravura“ pjevanje. Budući da Rossinijeva glazba ne vrvi osobnim emocijama, publika je trebala karizmatične izvođače da bi se emocionalno unijela u izvedbu.

Gioachino je svoju zadnju operu predstavio 1829. godine, trideset i devet godina prije smrti.

To je, uzgred, bila njegova trideset i osma opera. Iako je primio mnoge narudžbe za nova djela, Rossini ih je sve odbio. U mirovini je počeo pisati crkvenu glazbu, od koje su najpoznatije „Stabat Mater“ i „Petite Messe Solennelle“.

Umro u dobi od 76 godina od upale pluća u svom ljetnikovcu u Passyu u Francuskoj. Tisuće ljudi došlo je na njegov sprovod. Rossini je pokopan na groblju Père Lachaise u Parizu. Na zahtjev talijanske vlade, 1887. njegovi su ostatci preseljeni u Baziliku Santa Croce u Firenci.

Izvor:

http://www.nationaltrust.org.uk/flatford-bridge-cottage/visitor-information/article-1355848474713/