Terenska nastava – integrirani dan

Kako bi sve to djeci „ sjelo na svoje mjesto“ i kako bi znali sve to primijeniti u svakodnevnom životu, odlučili smo otići na naš obližnji brežuljak Martin breg jer svi mi znamo da ono što vidimo, uočimo svojim očima i opipamo, najbolje pamtimo.

Vremenska prognoza baš i nije bila na našoj strani, no hrabro smo stavili naše male ruksake na leđa (naravno, natrpane pokojim sendvičem i grickalicama, jer kakav bi nam to bio izlet, a da nemamo piknik ).

Na vrhu Martin brega ukratko smo se upoznali s poviješću svojeg kraja.

Pripremili smo kompas (spravu s kojom se većina djece susreće po prvi put) i naučili kako nam kompas određuje glavne strane svijeta.

Nastavili smo šetnjom martinskim vinogradima. Na starim klijetima uočili smo da se na jednoj strani krova nalazi mahovina, dok je na drugoj nema.

Tada sam učenicima objasnila da mahovina raste na sjevernoj strani jer voli hladnija i vlažnija mjesta. Kako bismo bili sigurniji, točnost smo provjerili kompasom. Putem smo brojali trsove, ali nakon stotinu i nešto, brzo smo odustali.

Vraćajući se prema školi, krenuli smo šumom kako bismo pronašli još načina s pomoću kojih se možemo orijentirati u prirodi.

Uočili smo stabla obrasla bršljanom i odmah znali da nam se u tom pravcu nalazi sjever.

U školu smo se vratili pomalo umorni i mokri, ali puno dojmova. Malo smo se okrijepili preostalim slatkišima i prionuli dalje na posao. Oslikali smo mali detalj onoga što smo vidjeli, jedan od simbola našeg Martin brega – grožđe. Naravno, svojim radovima ukrasili smo učionicu.

Bio je to jedan lijepi jesenski dan u kojem smo puno toga novoga naučili. Najvažnije od svega, boravili smo na svježem zraku i kretali se. Kada bi takvih dana bilo više, svi bismo bili sretniji, zadovoljniji i veseliji, a vjerojatno i zdraviji.

Svakako ću nastojati da bar dio sadržaja prirode i društva učimo uistinu u prirodi, a ne samo čitajući iz knjiga i prepisujući s ploče.

……………………….

Željka ŠOŠTARČIĆ LAUŠ, učiteljica  | OŠ „Ivan Benković“, Dugo Selo