Ružmarin – vazdazeleno blago

Lucmarin, lusmarin, rabazinja, rosmarin, ruzmarin, zimorod, žmurod, sabor itd. – sve su to narodni nazivi za ružmarin ili morsku rosu, kako su ga nazivali Rimljani i kao svetu biljku posvetili je božici ljepote i ljubavi – Afroditi.

Grci su svoje bogove kitili „cvijetom Olimpa“, vijencima ružmarina, smatrajući ih dražima od zlata. Ružmarinu se pridavala moć istjerivanja zlih duhova, pa su ga ljudi koristili u svim životnim fazama od rođenja (kićenje kolijevki), preko vjenčanja (sadnja grančica ružmarina čije korijenje znače dug i sretan brak) do smrti (škropljenje lijesa grančicom ružmarina umočenom u svetu vodu).

Malokoja biljka se tako univerzalno uzgaja i voli kao ružmarin. Koristi se već tisućama godina, a pronađen je i u egipatskim grobnicama. U divljini se ta biljka najčešće može naći po stijenama oko Sredozemnog mora.

Iz Sredozemlja su ga redovnici prenijeli preko Alpa diljem Europe. Kod nas ga nalazimo na sunčanim, kamenitim obroncima u primorju i na otocima, a raste i u parkovima i vrtovima.

Ružmarin može biti različitih oblika, od okruglih visokih grmova do puzećih te različitih boja cvjetova – od svijetloplavih do intenzivno plavih, ljubičastih, ružičastih i bijelih. Iako ima više vrsta ružmarina, većina ih pripada vrsti Rosmarinus officinalis.

Kao trajni razgranati vazdazeleni grm može narasti i do tri metra. Listovi su sjedeći, nasuprotni, čvrsti, kožasti i vrlo uski, dugi 2 do 3 centimetra, s gornje strane tamnozeleni, goli i sjajni, a s donje sivobijeli, dlakavi, svinuti prema dolje.

Većina se može koristiti u kulinarstvu. Ugodnog je intenzivnog mirisa te pikantno ljutog, oporog i gorkog okusa.

Koriste se cvijet i list ružmarina (svježi ili sušeni) te eterično ulje koje je u listu, cvijetu ili stabljici.

Kvaliteta ulja ovisi o klimi i sunčanim i zaštićenim položajima. Vrijeme cvatnje ružmarina je od ožujka do svibnja, a vrlo često cvate ponovno u rujnu.

RUŽMARIN IMA RAZLIČITE NAMJENE. Cijenjeni je začin i prirodni lijek. U vrtu može tvoriti živicu, rasti u posudi ili razasut vrtom, može biti rezan u različite oblike kao ukrasna biljka. Ipak, njegova se važnost ističe zbog njegovih brojnih blagotvornih djelovanja na ljudsko zdravlje pa se smatra analgetikom, antioksidansom, antimikrobikom, antireumatikom, antiseptikom, aromatikom, diuretikom, stimulansom, antispazmatikom itd. Koristi se u kulinarstvu te u različitim pripravcima za očuvanje zdravlja, pamćenja i ljepote.

Njegovi su osnovni spojevi fenoli, derivati cimetne kiseline te flavonoidi. Farmakološko djelovanje pripisuje mu se zbog nekoliko desetaka antioksidansa, spojeva koji su čuvari našeg zdravlja.

Niz je pozitivnih djelovanja ružmarina na zdravlje i ljepotu, a spomenuti ćemo samo neke: jača cirkulaciju i rad srca te snižava krvni tlak, ali i povisuje niski tlak, liječi kožne bolesti, poboljšava pamćenje i rad mozga, liječi artritis i giht, pomaže u liječenju respiratornih problema, u prevenciji Alzheimerove bolesti, smanjuje rizik od karcinoma dojke, crijeva i kože, pomaže u liječenju bolesti želuca i tegoba sa žuči, otklanja nadutost, nervozu i zatvor, regulira mjesečnicu, ubrzava oporavak nakon gripe i prehlade, koristi se i u liječenju ekcema, rana koje sporo zacjeljuju, bolnih mišića i zglobova, poticanju apetita, regeneraciji jetara itd.

Ružmarin je i sastavni dio raznih pripravaka biljne kozmetike, od krema do šampona i kupki, koji pozitivno djeluju u borbi protiv bora, celulita, opadanja kose, akni, nečiste kože itd. Ljekoviti pripravci ružmarina mogu se koristiti kao čaj, tinktura, tonik, ulje, vino, mast, kupelj, prašak ili krema.

Iako ružmarin ima nebrojeno puno pozitivnih ljekovitih svojstava, treba biti oprezan u načinu primjene njegovih pripravaka kao i količinama koje se koriste kod trudnica i djece. Ružmarin se od davnina koristi kao izuzetan lijek protiv mnogih bolesti te se sve više zadržava i u granicama kuharstva i krajnje je vrijeme da se svi uvjerimo ili podsjetimo na pravu svrhu njegova postojanja.

........................................

Napisala: Karla VUKŠIĆ, prof. kemije iz OŠ Smiljevac u Zadru

........................................

LITERATURA:

• S. Marković: Fitoaromaterapija – monografije esencijalnih ulja i ljekovitih biljaka (2005.), Centar Cedrus
• I. Bonazza: Aromatična ljekarna – Uvod u holističku stvarnost (2009.), Histria Croatica
• I. Lesinger: Liječenje začinskim biljem (2006.), Adamić, Rijeka
• K. Toplak Galle: Hrvatsko ljekovito bilje (2001.), Mozaik knjiga