Kako pamtimo?

No, svako zlo za neko dobro, kako se kaže. Znanstvenici su otkrili da je taj ćudljivi limb zapravo jako važan u procesima učenja i kod neuroloških poremećaja. Kako? Pročitajte u nastavku.

Istraživanja na području pamćenja obasjala su novim svjetlom kognitivni dio ljudskog mozga. Novonastale informacije, poput imena osobe koju smo upravo upoznali, spremaju se na nekoliko sekundi u takozvanu radnu memoriju. Za to vrijeme naši neuroni uporno i neprestano šalju nove živčane impulse.

Ako je osoba koju ste upravo upoznali vama na neki način važna, poput nove šefice, partnera na projektu ili zgodnog frajera, njihovo će ime kroz par dana ostati čvrsto usidreno u vašem dugoročnom pamćenju, sačuvano izmijenjenim živčanim vezama. Ali, što se događa u tim satima između kad je informacija napustila radnu memoriju i još uvijek nije „ostavila traga“ u vašem dugoročnom pamćenju?

Znanstvenici sa Sveučilišta Wisconsin objavili su rad u prestižnom časopisu Science u kojem su pokazali kako se informacije mogu probuditi iz mrtvih iz neuralnog limba. U radu iznose zanimljive zaključke o novom tipu radne memorije koja se sinkronizira s prioritetnim dugoročnim pamćenjem i radi bez povećane neurološke aktivnosti.

Istraživanje sugerira da se informacije mogu čuvati između sinapsa živčanih stanica, čak i nakon što informacija prođe radnu memoriju. Geoffrey Woodman, kognitivni neurofiziolog na američkom Sveučilištu Vanderbilt u Nashvilleu, nije sudjelovao u istraživanju ali smatra da je ovo otkriće fundamentalno te da je taj tim zakoračio u tamnu tvar pamćenja. „Teško ju je vidjeti ili točno izmjeriti, no znaš da je ona tamo. Da je drukčije, stvari bi se raspale."

Kognitivni neurofiziolog Nathan Rose i njegovi kolege sa Sveučilišta Wisconsin u Madisonu pokazivali su ispitanicima serije slika na kojima su bila lica, riječi ili točke koje su se kretale u jednom smjeru. Pratili su neuralnu aktivnost koristeći funkcionalnu magnetsku rezonancu (fMRI) te su uz pomoć algoritama prikazali kako za svaki predmet postoji određena neuralna aktivnost.

Nakon toga su ispitanicima pokazani predmeti kombinirani jedni s drugima - lice i riječ, na primjer, no rečeno im je da se usredotoče samo na jedan od dva predmeta. U početku je njihov mozak slao signale kojima je dao do znanja da registrira oba predmeta, što su mjerili elektroencefalografom (EEG).

Međutim, neuralna aktivnost za predmet koji su ignorirali, ubrzo je pala dok je predmet lagano padao u zaborav. Predmet na koji su obraćali pozornost i dalje je pokretao stabilnu neuralnu aktivnost u radnoj memoriji. Ipak, čim se ispitanike podsjetilo na „zaboravljeni" predmet, brzo su ga se prisjetili.

Rose i njegov tim zatim su prešli na drugi dio istraživanja koji se sastojao od korištenja transkranijalne magnetske stimulacije (TMS), neinvazivne metode koja koristi izmjenična magnetska polja kako bi  se mozak izložio pulsu električnog polja.

Ispitanicima su zadali isti zadatak kao iz prvog dijela istraživanja te su zatim koristili TMS puls čim bi počeli zaboravljati predmet na koji se nisu trebali koncentrirati. Neuralna aktivnost specifična za tu informaciju, tj. „zaboravljeni" predmet, odmah nakon puštanja pulsa bi porasla, pokazujući tako da je ta informacija iz svojeg latentnog stanja „uskočila“ u područje svijesti.

Dodatno, TMS je pokazao još veći uspjeh kada se točno ciljalo na područja u mozgu koja su inicijalno bila aktivna za predmet koji su morali ignorirati te je reakcija bila još jača nakon TMS pulsa.

Istraživanje nije definiralo točan način kako sinapse ili ostali dijelovi živaca čuvaju informacije, ali je ipak velik korak prema shvaćanju radnje memorije i količine informacija koju može spremiti.

„Iako malen i primitivan, ovaj je korak jako bitan u shvaćanju informacija", navodi sautor rada Bradley Postle. Woodman nadodaje kako bi ovo istraživanje moglo naći svoje mjesto i u praktičnoj primjeni, od lakšeg savladavanja velike količine informacije kod učenika i studenata do pomoći ljudima oboljelima od neurodegenerativnih poremećaja poput amnezije, epilepsije i shizofrenije. [ IZ DRUGIH MEDIJA | biologija.com.hr ]