Objavljena peta bajka za djecu Ane Bilić Udovičić

"Na kraju svijeta" svojevrsni je nastavak Aninog književnog prvijenca "Tajna bakinog tavana". Ana je do sada objavila četiri bajke za djecu i to: "Tajna bakinog tavana", "Vitezovi rata", "Čuvar blaga" i "Vilinske priče".

Posegnuti peti put u svijet bajki i napraviti priču koja je djeci (ali i odraslijima) čitljiva i napeta, prožeta ponekad zaboravljenom sviješću o nepobjedivosti prijateljstva i snazi čistog srca, opet je pošlo za rukom spisateljici Ani Udovičić.
U svojoj najnovijoj knjizi "Na kraju svijeta" autorica na neki način nastavlja priču započetu u prvoj knjizi "Tajna bakinog tavana". Godine prolaze, mijenjaju se vremena i gradovi, glavna junakinja Tomica više nije djevojčica koja zaštićena toplinom bakinog ognjišta u malom selu Dalmatinske zagore spašava svojom dobrotom vilinski svijet. Ona je odrasla, studentica, na drugom je kraju svijeta, u New Yorku studira i igra košarku. Čeka je važan košarkaški turnir u Meksiku koji ne bi smjela propustiti. Ali, uspomene ne blijede, djetinje srce i dalje kuca iskrenošću koja mu daje snagu da tamo negdje u dalekom svijetu, u bilo kojoj „odrasloj“ životnoj situaciji, zaroni u beskrajni svijet vila, svijet prijateljstva i neiskvarenih vrijednosti. Svijet u kojem dobro uvijek pobjeđuje zlo, u kojem su prijatelji – zvali se oni Zrik, Orko, Boblin, kako god – uvijek najveća podrška i snaga, ali i razlog da im čak i s drugog kraja svijeta priteknemo u pomoć. Što je jedan košarkaški turnir, koliko god važan bio u životu mlade djevojke, u odnosu na bespomoćni zov prijatelja iz djetinjstva.
Možemo odrasti, možemo postati sportaši, glumci, liječnici, znanstvenici, ipak uspješni smo samo ako zauvijek ostanemo čisti u srcu. U srcu je moć, poručuju Anini likovi. Moć je i u svakoj rečenici ove priče koja nas zaustavlja na trenutak u sveopćoj žurbi navodno važnih i neodgodivih životnih situacija i vraća u osjećaje koji su jedini važni, a koje tako često zaboravljamo. Jedini smisao našeg postojanja na ovom svijetu je da budemo sretni, napisao je netko, a sretni smo jedino ako su i nama dragi ljudi sretni… u vilinskoj zemlji Terasteli… u malom selu Dalmatinske zagore u očekivanju Božića… u velikom New Yorku… u dalekom Meksiku.
Bajke su ljekovite, baš kao što su i prijatelji, baš kao što nisu mobiteli, tableti, videoigre… I koliko god dijete ili odrasli bili, za snove nikad nije ni prerano ni prekasno, a za bajke je uvijek pravo vrijeme. Dokazuje to svojom petom knjigom i Ana Udovičić. [ IZ DRUGIH IZVORA | grad-vodice.hr ]