Novogodišnja nezgoda

Silvestrovo. Ah, vrijeme je pucanja petardi i vatrometa, vrijeme slavlja i veselja, vrijeme iščekivanja Nove godine, a ja ležim u krevetu zamotana u dekicu. Trebala bih pripremati stvari za tulum kod Lane, ali radije čitam knjigu. Zadubila sam se u ljubavne intrige knjige „Ljubav ili smrt.“

Čujem telefon kako zvrči,  pa brzo odmotam dekicu i krenem put dnevne sove. Javim se i čujem Lanin glas s druge strane slušalice.
- Dolaziš u osam, zar ne? - upita me.
- Naravno, tko će biti na tulumu? – pitam,  nadajući se da će jedna osoba biti tamo.
- Mihaela, Nina, Sara, Tena, Iva, Mario, Luka…. - čim začujem ime Luka nakesim se.
- U redu, idem si pripremiti stvari. - kažem i prekinem.
Otvaram ormar sva uzbuđena. Izbacujem stvari iz ormara i stvorim ogromnu hrpu haljina, tajica, majica, kapa i čarapa. Napokon pronađem crvenu haljinu za posebne prigode. Iako ju nigdje nisam nosila, odlučim da je večeras prilika za oblačenje haljine. Kroz 15 godina svog života nisam obukla štikle, tako da neću ni sada. Uzmem crne čizme koje mi dosežu iznad zgloba i prebrišem ih krpom.

Haljinu objesim u ormar i bacim se na spremanje. Skinem odjeću i uđem u kadu. Moje tuširanje i pranje kose traju pola sata. Feniranje 15 minuta, a šminkanje… Nikad se nisam šminkala, ali odlučim uzeti maskaru i nanijeti je na oči. Izgleda lijepo. Kosa mi je kratka i crne je boje, nju samo pročešljam. Nokte nalakiram bijelim i crvenim lakom.

Pet minuta mašem rukama kao budala kako bi se lak što prije osušio. Nakon što se uvjerim da je lak potpuno suh uzmem ukosnicu s mašnom i njom maknem šiške s očiju.

Uđem u sobu i iz ormara izvadim bijele stopalice. Čizme još jednom prebrišem krpom. Napokon je došao taj trenutak. Uzmem haljinu i navučem ju. Čipkasti rukavi mi lijepo stoje,a haljina nije ni predugačka ni prekratka. Brzo se spremim i viknem mami:

- Mama, spremna sam!
Mamina se usta uobličila u obliku slova 'O'  i sva je začuđena mojim izgledom.
- Napokon izgledaš kao pristojna djevojčica - kaže, a ja zanemarim njezin komentar i zahvalim joj.
Nakon pola sata vožnje stignemo do Lanine kuće.
- Lijepo se provedi, pokupit ću te u četiri! - kaže, a ja se začudim što me pusti da ostanem tako dugo.
Pokucam na vrata i nabacim veliki smiješak. I Lana me dočeka sa smiješkom i zagrli me. Uđemo unutra i primijetim Luku. Pozdravim ih, a svi se začude mom izgledu. Daju mi komplimente i smješkaju se. Ivana me odvuče sa strane i kaže:

- Nina će pokušati flertati s Lukom, drži ju na oku.
- U redu. - kažem i nasmiješim se.
Sjednem do Luke koji promatra Ninu kako „pleše“.

Ako mene pitate to nije ples, više kao izgled paralizirane žirafe. Nasmijem se, a Luka me istog trena pogleda i ode do Nine.
Prošlo je već dva sata, a oni uporno plešu. Samo njih dvoje. Krenem prema njima, no u trenu se spotaknem i padnem na Ninu koja ispusti čašu s Colom i sve se prospe po meni. Maskara mi se razmazala, a haljina je prekrivena golemom mrljom. Čujem kako  svi odbrojavaju zadnje sekunde do ponoći i gledaju u mene. Nakon 'jedan', Luka se nagne prema Nini i poljubi ju. Eh, Nova godino, lijepo si započela!
…..

Lea Ćorluka, 13 godina, Osnovna škola Ivana Kozarca, Županja