Attilio Micheluzzi: MARCEL LABRUME

[ Piše:  Tomislav Čegir, prof ]  U pustolovnim temama očit je njegov pomak od uvriježenih europskih ili sjevernoameričkih urbanih okružja, u povijesnima pak ne skriva sklonost zbivanjima u dvama prošlim stoljećima, a u ratnim temama pokazuje nagnuće prema prijelomnim sukobima poput Prvoga ili Drugoga svjetskog rata iako ne zazire ni od zadiranja u lokalne sukobe na egzotičnim kontinentima poput afričkoga ili azijskoga. U takvim se postavkama odabir stripa Marcel Labrume čini sasvim primjerenim u pokušaju iščitavanja fikcijske interpretacije povijesne građe. Dvije epizode nastale u razdoblju od 1980. do 1983. godine – naslovljene Kako si lijep, Marcele, ti si gad, Marcele i Onako kako mi je sam to ispričao – slike su naizgled rubnih podneblja u Drugome svjetskom ratu. No važnost tih podneblja preklapa se s vrlo važnim ratnim zbivanjima, čak sudbonosnim za tijek rata.

Prva je epizoda geografski smještena na Bliski istok, a vremenski u jesen 1940. godine. Središnji lik, Francuz Marcel Labrume, sitni novinar koji ne mari za ratna zbivanja, opstaje u kaotičnome nacionalnom žrvnju u kojem su njegovi sunarodnjaci podijeljeni na višijevce i goliste te Talijani, Nijemci i Arapi raznih vjerskih predznaka. No i on će izabrati stranu kad upozna američku bogatašicu i avijatičarku Carole Gibson koja na židovski teritorij nastoji prevesti Montefiorea Spirakowskoga, bjegunca iz pakla holokausta kojega se želi dočepati Gestapo. Epizoda je to s blagim osloncem o znameniti američki film Casablanca (1942.) redatelja Michaela Curtiza, ali Micheluzzi ni u jednom trenutku ne gubi samosvojnost, već oblikuje sasvim zasebnu građu uz jasne razlike između umjetničkih vrsta filma i stripa. Povijesna je utemeljenost neupitna, kao i dinamičnost zbivanja, a postupci likova – vrlo često običnih ljudi neizbježno uvučenih u ratni sukob – zbog moralnoga odabira dosežu i razmjere junaštva. Pomak središnjega lika od samožive inertnosti do akcijskoga djelovanja s neočekivanim završnim obratom svjedočanstvo je i njegove potpune uključenosti u Drugi svjetski rat na strani saveznika.

U drugoj epizodi uočavamo prostorni pomak prema sjevernoj Africi s vremenskim okvirom od završetka Bitke kod Bir Hakeima (11. lipnja 1942.) do pada Tobruka (22. lipnja 1942.). Zarobljeni Marcel Labrume bježi iz njemačkoga logora i putuje sjevernoafričkim bespućima uz kratak boravak u gradu Gazali, središtu talijanskih trupa, a zatim plovi prema Tobruku u pratnji prostitutke špijunke i britanskog obavještajca. Micheluzzi se ovom prigodom poigrava povijesnim činjenicama. Put je središnjega lika neprestano usporedan s nadiranjem njemačko-talijanskih postrojbi predvođenih generalom Erwinom Rommelom prema Egiptu, a završetak, u kojem stiže u Aleksandriju umjesto u Tobruk, jest poput igre na sreću. Precizna razrada zaraćenih strana, od Nijemaca i Talijana s jedne do snaga Slobodne Francuske, Velike Britanije, Australije i Novog Zelanda s druge, promišljen je autorski postupak kojim je uvjerljivo oslikao vrijeme i prostor u kojem se zbiva putovanje njegova junaka. A to je putovanje snažna drama o pokušaju opstanka u pogibeljnom ratnom sukobu. Obje su epizode razmjerno gorkoga okusa zbog stradanja središnjih ženskih likova, pa je Marcel Labrume, unatoč pročišćenju, naposljetku ipak gubitnikom.

Fikcijsku rekonstrukciju povijesnoga Attilio Micheluzzi nije ni u jednom dijelu prepustio slučaju ili bilo kakvim nedosljednostima potrebnim za snažniji umjetnički dojam. Naprotiv, i najmanjim je scenama pristupio potpuno vjerodostojno, pa je veza povijesti i stripa neraskidiva. Pritom nije riječ samo o tijeku povijesnih procesa već i o uvjerljivosti svakoga predočenog detalja, od uniformi i odjeće do zrakoplova, automobila ili arhitekture. Njegova se uronjenost u povijesno potvrđuje i uvodnicima za obje epizode. Ako pritom u prvome jasno obrađuje kaotičnost nacionalnih i vjerskih utjecaja na Bliskom istoku, u drugome s pomoću niza povijesnih zemljovida jasno gradira cijeli ratni sukob u sjevernoj Africi, od talijanske ofenzive na Egipat u rujnu 1940. godine do Bitke kod El-Alameina u drugoj polovici 1942. – prijelomne na toj bojišnici – i tuniske kampanje između studenoga 1942. i svibnja 1943. te konačnoga sloma sila Osovine na sjeveru toga kontinenta.

Međutim, iako su Micheluzzijevi temelji u preciznom tumačenju povijesti, on je ipak umjetnik stripa. I to kakav! U crtežu sukladnu ostvarenjima ponajboljih majstora klasičnog stripa poput Miltona Caniffa ili Franka Robbinsa Micheluzzi neprestano gradira crno-bijele odnose s pomoću raznih stilizacijskih postupaka. U Marcelu Labrumeu možemo osjetiti silnu vrućinu libanonskog ljeta, užurbanost bejrutske tržnice, hladnoću pustinjskih noći i žegu sjevernoafričkog podneblja ili pak svježinu Sredozemnoga mora. U prvoj epizodi okvir stranice naznačuje i neprestano sužavanje životnog prostora središnjih likova, a u drugoj, sa širim prostorom između prizora, opažamo i razmjernu razvedenost radnje s nepobitnim vrhuncem u završnici.

Tako je Marcel Labrume Attilija Micheluzzija nepobitno remek-djelo devete umjetnosti, sjajna potvrda kvalitativnih dosega stripa, toga prečesto marginaliziranog medija, i precizna rekonstrukcija Drugoga svjetskog rata. Nema nikakve dvojbe da je riječ o podatnom štivu za čitatelje raznih naraštaja koje je zasigurno i u samom vrhu stvaralaštva toga talijanskog strip-autora.

....................

O AUTORU

Tomislav ČEGIR rođen je 1970. godine u Zagrebu. Diplomirao je povijest i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zaposlen je kao profesor povijesti u Osnovnoj školi Jakovlje, te je filmski i strip kritičar.

O filmu i stripu piše od 1994. godine u raznim tiskovinama, na radiju i povremeno na televiziji. Koautor je knjige "Hrvatski filmski redatelji 1.", HDFK, Zagreb, 2009. (s Joškom Marušićem i Tomislavom Šakićem). Autor je knjige "Filmski prostori: Hrvatske rekonstrukcije američkog žanrovskog filma", HDFK, Zagreb, 2012.

Dobitnik je nagrade Vladimir Vuković za filmsku kritiku 2009. godine Hrvatskog društva filmskih kritičara.