Francois Bourgeon: NOŠENI VJETROM

[ Piše:  Tomislav Čegir, prof ]  U početnom ciklusu koji obuhvaća pet albuma taj se autor odvažio izmijeniti postavke pomorskih odvojaka u povijesnom stripu, a podjednako je pristupio i pustolovnom predznaku koji mu je važnom odrednicom. Prisjetimo li se pritom klasika pomorskog stripa kakav je primjerice Riđobradi, čiji su najveći broj epizoda u razdoblju od 1959. do 1979. potpisali scenarist Jean Michel-Charlier i crtač Victor Hubinon, jasno je koliki je narativni, strukturalni i kontekstualni odmak Nošenih vjetrom.

Za Bourgeona izbor povijesnog žanra nije, dakako, bio slučajan. Valja se prisjetiti da je u onodobnu francuskom obrazovanju bila vidljiva sklonost školskome povijesnom tekstu, pa tako i nacionalnoj i općoj povijesti, a i u cijelome ondašnjem europskom podneblju bilježimo povelik broj kvalitetnih djela povijesnog žanra ne samo u stripu nego i u filmu i književnosti. U svim motivima koje obrađuje u tom serijalu vidljivo je Bourgeonovo golemo znanje i razumijevanje povijesnih prilika. Poznat je podatak da je stvarajući Nošene vjetrom  povijesno vjerodostojno pristupio građi, odnosno svaki nacrtani detalj realno svjedoči o dobu u koje je smještena radnja, bez ikakvih anakronizama ili netočnosti. Pritom ne samo što se savjetovao s akademicima ili pomorskim muzejima nego je i izgradio makete onodobnih građevina, pa čak i brodova, ne bi li preciznije oslikao odnose među ljudima, prirodno zaleđe i djela ljudskih ruku. Sadržajem i jasno karakteriziranim likovima iznimno je uspješno premostio vremenski jaz između doba nastanka stripa i razdoblja u koje svojim uratkom zadire. Uspio je čak uvjerljivo prenijeti način razmišljanja tog doba.

Iako su Nošeni vjetrom temeljno određeni predznakom pomorskog podžanra, što izravnim odnosom prema promjenama klasičnih podžanrovskih modela potvrđuje i prva epizoda Slijepa putnica (1980.), vidljivo je da ne zastaju na temeljnim postavkama, već se granaju u širokome društvenom, povijesnom i umjetničkom rasponu. No ako se prvobitno može učiniti da je središnjim likom mornar Hoel, vrlo brzo uviđamo da mu je ravnopravna Isa koja pod krinkom muške odjeće putuje brodom francuske mornarice. Ona se svojim osvrtima na tegobno djetinjstvo izdvaja kao važniji lik premda Hoel ostaje prijelomnim likom u serijalu. Međutim, već u toj epizodi bilježimo bitan žanrovski odmak jer središnji likovi ne dosežu razmjere junaštva, već ih, dapače, zatoče engleski mornari što postaje okidač za drugu epizodu – Galija (1980.). A u skladu s ironičnim Bourgeonovim odmakom, plovilo iz naslova zapravo je brodska olupina namijenjena zatvorskom smještaju zatočenih. Uvođenjem sporednog lika, Engleskinje Mary, autor uslojava odnose među likovima sve do završetka prvog razdoblja serijala. I kada na svršetku epizode protagonisti shvate da nakon Hoelova izbavljenja iz zatvora putuju u Afriku, gdje će svjedočiti trgovini robljem, Bourgeon žarište serijala premješta iz pomorskoga miljea prema temeljitoj kritici ropstva i onodobna društva.

Tako je sljedeća epizoda, Trgovište u Judi (1981.), novi vrhunac serijala, odnosno njegova se vrsnoća dodatno pojačava. Autor oslikava europsko licemjerje, ali i okrutnost afričkog podneblja, služeći se oprekom između društveno vrednovana ropstva i pojedinačnog protivljenja dehumanizaciji iskazana u djelovanju središnjih likova i plemenitim postupcima manjeg niza sporednih europskih pridošlica ili afričkih domorodaca.

Zmijsko doba (1982.) izravno se nadovezuje na prethodnu epizodu čineći manju cjelinu unutar serijala. Budući da je Hoel otrovan, Isa preuzima ulogu junakinje u pokušaju njegova spašavanja nadvladavajući pritom niz prepreka, od ljudskih do prirodnih. No ako je Isino junaštvo osobno, ne može biti i općedruštveno, pa brod plovi preko Atlantika prevozeći zatočene Afrikance. Završna epizoda Brod crnog roblja (1984.) izravna je kritika neljudskog odnosa Europljana prema afričkim robovima, brutalne dehumanizacije koja dovodi do pobune Afrikanaca, ali i njihova daljnjeg porobljavanja. Svršetak putovanja na karipskom otoku označava i razdvajanje dvoje središnjih likova, Hoela i Ise, Maryn povratak u Englesku, ali i Isino osobno pročišćenje, pa je završna stranica prvog ciklusa Nošeni vjetrom olakšanje u usporedbi s tmurnim ugođajem prethodnih zbivanja.

Nošeni vjetrom ne samo što su vrhunsko djelo u okvirima stripa kao umjetnosti nego su i povijesno ostvarenje čije se vrijednosti ne iscrpljuju u pukom žanrovskom razmatranju. Umjetničko ili povijesno promišljanje prepleće se sa zamalo filozofskim postavkama razmatranja ljudskog postojanja i društvenih okvira koji sputavaju čovjekovo potpunije ostvarenje. Svijet s kraja 18. stoljeća koji predočuje François Bourgeon okrutno je okruženje u kojemu pojedinačan čin ne vrijedi mnogo, pa je već i preživljavanje svojevrsno samoostvarenje u tome surovom povijesnom žrvnju. Naginjući tzv. ružnoj liniji kao odmaku od prijašnje ispeglanosti stripova francusko-belgijskogpodneblja, taj se autor uskladio sa stilskim smjernicama naturalizma. Ne treba zanemariti ni to da je prije karijere autora stripova izrađivao vitraje što je snažno utjecalo na njegov crtež i uporabu boje, pa od epizode do epizode Nošenih vjetrom svjedočimo raskošnoj slikovnosti.

Precizno oblikovanje središnjih, sporednih ili tek epizodnih likova, vjerodostojno predočivanje tegobnog života mornara, dinamično dočaravanje pomorskih bitaka te uvjerljiv prikaz kolonizatorskih utjecaja na afrički i američki kontinent čini složenu mrežu u kojoj se prepleću stvaralačka sloboda i povijesne činjenice, pa se Bourgeonovo umjetničko djelo može iščitavati i kao povijesni izvor. No nepobitno je da su kvaliteta i važnost prvoga Bourgeonova strip-serijala barem tematski, ako ne i izravno stilski, utjecali na niz mladih autora, poglavito u francuskom podneblju, pa je upravo u prošlom desetljeću nastalo još nekoliko povijesnih stripova s pomorskim predznakom, poput, primjerice, djela  Belem Jean-Yvesa Delittea. I ne trebamo se čuditi tomu što je taj noviji val povijesnog stripa pobudio potrebu za nastavcima Bourgeonovih Nošenih vjetrom. U dvama albumima naslovljenima Djevojčica Bois-Caiman i objavljenima 2009./2010. zapažamo početni kronološki pomak prema razdoblju Američkoga građanskog rata te retrospektivne osvrte sada već zamalo stogodišnjakinje Ise. Bourgeon spretno povezuje dva udaljena razdoblja te jasno oblikuje likove. No, unatoč sjajnu crtežu i preciznoj uporabi boja, čini se da su ta dva strip-albuma ipak kvalitativno inferiorna početnom ciklusu Nošeni vjetrom, neupitnom remek-djelu.

....................

O AUTORU

Tomislav ČEGIR rođen je 1970. godine u Zagrebu. Diplomirao je povijest i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zaposlen je kao profesor povijesti u Osnovnoj školi Jakovlje, te je filmski i strip kritičar.

O filmu i stripu piše od 1994. godine u raznim tiskovinama, na radiju i povremeno na televiziji. Koautor je knjige "Hrvatski filmski redatelji 1.", HDFK, Zagreb, 2009. (s Joškom Marušićem i Tomislavom Šakićem). Autor je knjige "Filmski prostori: Hrvatske rekonstrukcije američkog žanrovskog filma", HDFK, Zagreb, 2012.

Dobitnik je nagrade Vladimir Vuković za filmsku kritiku 2009. godine Hrvatskog društva filmskih kritičara.