Jean-Pierre GIBRAT: Odgoda i potkazivač

[ Piše:  Tomislav Čegir, prof ] ...a raznovrsnost tumačenja često je uvjetovana nakladničkim zahtjevima, ali i autorskim izazovima. Kako francuska stripografija obiluje naslovima vezanim uz navedeno razdoblje, ovom je prigodom nužan odabir dvaju ostvarenja scenarista i crtača Jean-Pierrea Gibrata – Odgoda (izvorno objavljena u dva albuma, 1997. i 1999.) te Potkazivač (izvorno također u dva albuma, 2002. i 2005.). Iako naizgled samostalna, ta su dva naslova zapravo povezana i postaju dvama iznimnim prikazima Francuske tijekom kasnijih ratnih godina uz opasku da je Odgoda smještena u provinciju, a Potkazivač većinom u Pariz te dijelom u njegovu okolicu. Zajednički im je i osnovni model pripovijedanja. U oba stripa radnju pratimo iz vizure  središnjih likova – mladića Juliena u Odgodi i djevojke Jeanne u Potkazivaču. Kako je svako od tih djela određeno vlastitim tematskim sklopom, likovima i zapletom, nakratko ću posvetiti pozornost svakome od njih.

■  ODGODA

Radnja stripa smještena je u francusku provinciju, a u središtu je lik mladog Juliena. On se u rodni gradić vraća nakon što je pobjegao iz vlaka kojim je trebao ići na radnu obvezu u nacističku Njemačku. Kako je, međutim, vlak bombardiran, smatra se da je stradao, pa se skriva u zapečaćenu stanu mjesnog učitelja. Danju skriven u stanu, uvečer uglavnom kod tete Angele, a noću u obilasku mjesta i okolice, Julien prati svakidašnji život stanovnika opterećen bremenom njemačke okupacije. Postaje tako i svojevrsnim kroničarom egzistencije gradića, cijelog niza raznovrsnih likova od kojih su neki naizgled pasivni, neki aktivni poslušnici okupatora, a neki skloni pokretu otpora. Slojeviti odnosi među likovima razvijaju se usporedno s Julienovom naklonošću djevojci Cecile.Ta je naklonost isprva samo platonska, a zatim prerasta u potpuno zajedništvo s njom. No, ratni je žrvanj nemilosrdan, pa su i stanovnici gradića sve više izloženi pogibelji, prijatelji su uhićeni, a i kratak prolazak nacističkih postrojbi ostavlja krvave tragove.

Ni Julienova se nenametljiva egzistencija ne može potpuno sakriti, pa je i sam na udaru neprijatelja. Kako je pritom Cecile otišla u Pariz, Julien nastoji krenuti za njom, međutim, strada u vlaku tijekom savezničkog bombardiranja. I kad u završnome monologu prije smrti ustvrdi da ga je „povijest ulovila, ovaj put doista”, a na završnoj stranici Cecile zabrinuto čeka dolazak njegova vlaka, sasvim je jasan završni obrat u kojem je zbog rata sretan kraj zapravo nemoguć i pojedinci, usprkos pokušajima, ne uspijevaju izmaknuti njegovu nesmiljenom razaranju. Odgoda pruža preciznu sliku ratnog stanja u provinciji, sve snažniju uskovitlanost kasnih godina Drugoga svjetskog rata, strah nacista i njihovih suradnika od snaženja pokreta otpora i mogućeg nadiranja saveznika, strah koji rezultira sve izraženijim nasiljem. Kako mu je suprotnost humano djelovanje raznih likova, zapravo običnih ljudi, čitatelj s lakoćom shvaća kompleksan sadržaj ovog stripa, veže se uz središnje likove i s naklonošću prati njihove sudbine.

■  POTKAZIVAČ

Nema sumnje da se prethodna rečenica može odnositi i na građu stripa Potkazivač, početno smještena u francuski glavni grad na dan početka savezničkog napada na Normandiju, 6. lipnja 1944. godine. Djevojka Jeanne, dvadesetih godina, našla se prokazana u zatvoru, a u bijegu joj pomaže lopov Francois. No, kako je bila pripadnica komunističkoga krila pokreta otpora, njezina je izloženost jasna, a potraga za mlađom sestrom ispunjena brigom i tjeskobom zbog mogućega nacističkog uhićenja. Sve snažnija povezanost s Francoisom, kao i život na brodiću, domu tročlane obitelji koja očekuje i prinovu, čini radnju slojevitom. Potraga za sestrom preklapa se sa sve izraženijim djelovanjem tajne policije i nacista u hvatanju osumnjičenih, a put središnje skupine likova vodi i izvan Pariza, u njegovu okolicu.

Međutim, kada na brod po zadatku pristigne i njemački vojnik, agresivan i s izraženim posttraumatskim stresom, pogibelj je sve naglašenija. Slojevita karakterizacija središnjih likova i njihovih prijatelja usklađuje se i s preciznim ocrtavanjem sporednih likova poput prijetvornoga policijskoga komesara, njemačkog vojnika ili pak kratkim potezima koji pridonose vjerodostojnosti čak i epizodnih likova, Parižana, nacista i pomagača pokreta otpora. I kada u silovitu raspletu ustanovimo da je sestra koju Jeanne traži zapravo Cecile iz Odgode, a Francois joj u nacističkom zatvoru prizna da ju je nehotice on prokazao, gorčina nemogućnosti njihova zajedništva ublažava se i završnom stranicom, neizravnim pokazateljem njegova bijega iz njemačkog logora. Ako je u Odgodi primjetno ubrzanje radnje zbog sve snažnijih sukoba okupatora i njihovih suradnika s pokretom otpora, u Potkazivaču jeintenzitet jasan već od samoga početka. Ovaj strip, dakako, ne može pokazati sliku ratnog stanja u cijeloj zajednici francuske metropole, pa je razabiremo promatrajući skupinu središnjih likova. I u Potkazivaču čitatelj ima prigodu pratiti likove s vidljivim razumijevanjem i naklonošću čime se postiže i viša razina uživljenosti u građu tog stripa.

Neupitna je brižljivost kojom je Jean-Pierre Gibrat smislio scenarij i pridružio mu precizan i nenametljiv crtež olovkom i tušem te potom sam nanio boje. Nema sumnje ni u vjerodostojnost prikaza provincije ili Pariza. Slikovni je prikaz tih okružja plod pomnog istraživanja i nepobitne autorove naklonosti. Uvjerljivost je likova vidljiva od samog početka, a postaje još snažnijom tijekom radnje pa lakoća pripovijedanja riječju i slikom smješta Gibrata u tradiciju sjajnih francuskih umjetnika, od likovnih, preko književnih, pa sve do filmskih, a sasvim ga sigurno čini iznimnim u naslijeđu francuskog stripa. Tako u suglasju svega navedenoga i Odgodu i Potkazivača možemo smatrati vrhunskim ostvarenjima te preciznim fikcijskim tumačenjem povijesnih zbivanja.   

....................

O AUTORU

Tomislav ČEGIR rođen je 1970. godine u Zagrebu. Diplomirao je povijest i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zaposlen je kao profesor povijesti u Osnovnoj školi Jakovlje, te je filmski i strip kritičar.

O filmu i stripu piše od 1994. godine u raznim tiskovinama, na radiju i povremeno na televiziji. Koautor je knjige "Hrvatski filmski redatelji 1.", HDFK, Zagreb, 2009. (s Joškom Marušićem i Tomislavom Šakićem). Autor je knjige "Filmski prostori: Hrvatske rekonstrukcije američkog žanrovskog filma", HDFK, Zagreb, 2012.

Dobitnik je nagrade Vladimir Vuković za filmsku kritiku 2009. godine Hrvatskog društva filmskih kritičara.