Čekajući signal izvanzemaljaca

Hoće li samo na jednom planetu nastati život? Kada pogledamo tu brojku, logički možemo zaključiti da život u svemiru „buja“.

Prema znanstvenicima, svemir nema kraja. Ali, ako je svemir beskonačan, nije li beskonačno velika mogućnost postojanja života u drugim galaktikama i planetarnim sustavima? Čovječanstvo je samo jedna od možda tisuće inteligentnih vrsta u svemiru.

Ipak, s druge strane možda i jesmo jedina inteligentna bića u svemiru. Ali zašto? Zašto bi toliki prostor u svemiru bio potrošen samo na jednu vrstu? To bi bio uzaludno potrošen prostor.

Budući da su ljudi po prirodi radoznali i žele spoznati, nisu mirno stajali i čekali da „oni“ prvi dođu do nas, nego su poslali jednu i dosad jedinu radioporuku u svemir namijenjenu izvanzemaljskoj civilizaciji.

Bilo je to 1974. Ta je radioporuka na frekvenciji od 1420 megaherca, a impulsi će se na putu svemirom raširiti na nekoliko tisuća svjetlosnih godina. Signal je naciljan prema kuglastom zvjezdanom jatu M13 udaljenom od Zemlje oko 24 tisuće svjetlosnih godina. Sadržaj poruke bili su brojevi od 1-10 atomskih elemenata od kojih smo građeni, brojčano izražena kemijska formula DNK i shema Sunčeva sustava.

U međuvremenu signal je prevalio tek 28 od 24.000 svjetlosnih godina pa odgovor možemo očekivati za 48.000 godina. Ali, tko zna hoće li tada uopće biti ljudi na Zemlji. Isto tako, možda je neka poruka poslana od neke izvanzemaljske civilizacije odavno na putu prema Zemlji.

Ljudi su također 1973. i 1974. godine poslali sonde Pioneer 10 i Pioneer 11 koje su prošle pokraj Jupitera i potom započele beskonačno putovanje u svemir. Pioneer 10 imao je ploču na kojoj su bili urezani muškarac i žena, muškarac s rukom u zraku što bi trebalo simbolizirati mir. Ispod njih je Sunčev sustav i strjelica odakle je krenula sonda, odnosno dom čovječanstva. Poslije Pioneera slijedile su sonde Voyager 1 i Voyager 2 koje su krenule prema zvijezdi Ross 248, do koje će stići do 42.155. godine.

Sonde Voyager nose gramofonsku ploču sa snimkama tipičnih zemaljskih zvukova kao što su, primjerice, skladbe Bacha, Mozarta i Beethovena te glasanje kitova, plač djeteta i zvuk ljubljenja. Uz gramofonsku ploču priložene su upute za rukovanje jer ne znamo zapravo koliko su inteligentna bića s drugih planeta i hoće li uopće znati rukovati primitivnim uređajem poput gramofona. U te sonde ne polažu se prevelike nade jer je putovanje predugačko, a one su, kako piše u knjizi Kratka povijest svemira Gerharda Staguhna, „skromni ostaci svijeta koji više ne postoji“. [ IZ DRUGIH MEDIJA | cudaprirode.com ]