Riješena zagonetka naglog povlačenja Mongola iz Ugarske

Godinu dana poslije, unatoč nepostojanju jačeg vojnog otpora, Mongoli su naglo napustili kraljevstvo. Zašto?

Najnoviji rezultati proučavanja klime istočne Europe, koji se odnose na 1242. godinu, upućuju na mogući razlog njihova zagonetnoga, naglog napuštanja već osvojene zemlje. Mongoli su, naime, upali u kaljužu. Doslovce.

Oštra i snježna zima donijela je osobito vlažno proljeće u Ugarskoj 1242., prema podacima dobivenima iz godova drveća. Posljedica toga bila je da su se travnate ugarske zaravni pretvorile u močvare, prema riječima istraživača Nicole Di Cosma, povjesničara sa sveučilišta u Princetonu. Mongoli, koji su ovisili o konjima, teško su se probijali kroz blato, a njihovi konji, pak, nalazili su vrlo slabu ispašu.

„Ovo je jedan od nekoliko slučajeva u kojima smo mogli otkriti manju klimatsku promjenu, posljedicu samo jedne zime, i povezati to pobliže s važnim povijesnim događajem“, kaže Di Cosmo.

NAJEZDA NA UGARSKU

Najezda se na Ugarsku dogodila prilično puno godina poslije smrti zloglasnoga mongolskoga vođe Džingis kana, 1227. Njegov sin i nasljednik Ogotaj poveo je Mongole u Rusiju 1235., da bi ih do 1240. doveo i do istočne Europe.

U proljeće 1241. brojni mongolski zapovjednici u Ugarsku su doveli najmanje 130 tisuća vojnika i vjerojatno još oko pola milijuna konja. Ključne su vojne pobjede ostvarili u bitkama u travnju te godine, porazivši vojsku ugarsko-hrvatskoga kralja Bele IV. i uspostavivši upravni sustav u istočnoj Ugarskoj.

Prema tadašnjim izvješćima, u prvim su mjesecima 1242. Dunav i druge rijeke u tom području bili su čvrsto zaleđeni, što je omogućilo Mongolima kretanje na zapad Ugarske, gdje su proveli nekoliko mjeseci u borbama sve do neočekivana povlačenja.

Di Cosmov suautor Ulf Büntgen, klimatolog na švicarskome Saveznome istraživačkom institutu (WSL), analizirao je podatke dobivene iz godova drveća koje je potjecalo iz područja sjeverne Skandinavije, polarnog Urala, rumunjskih Karpata, austrijskih Alpa i ruskoga gorja Altaja, kako bi razmrsio klimatske čimbenike odgovorne za mongolsko povlačenje. Oslonac prijašnjim teorijama bila je Ogotajeva smrt u prosincu 1241., događaj za koji se smatralo da je potaknuo odluku vrhovnoga mongolskog zapovjednika da naloži povratak kući, ali to se pokazalo nedostatnim objašnjenjem, tvrdi Di Cosmo, jer se zapovjednik nije nikad vratio u Mongoliju, nego je ostao u Rusiji.

MOČVARA PROTIV VOJSKE

Godovi drveta sadrže informaciju o rastu drveta ljeti i njegovu mirovanju zimi, iz čega istraživači mogu procijeniti kakvo je bilo vrijeme određene godine. Podatci koje je analizirao Büntgen otkrivaju da je u Ugarskoj između 1238. i 1241. prevladavala natprosječna temperatura, nakon čega su naglo uslijedila hladna ljeta između 1242. i 1244. U području koje je obuhvaćalo južnu Poljsku, Češku, zapadnu Slovačku, sjeverozapadnu Ugarsku i istočnu Austriju godina 1242. bila je iznimno vlažna.

Nalaz da su proljetne poplave vjerojatno poremetile planove Mongola imaju smisla, veli Di Cosmo, jer su ugarske travnate zaravni bile na zlu glasu kao močvare sve do njihova velikog isušivanja tijekom 18. i 19. stoljeća. Mongoli su se također povukli drugim putevima, različitima od onih kojima su stigli u Ugarsku, uz podnožje Karpata i preko ostalih povišenih terena.

„Sve je to dokaz da nisu bili zadovoljni terenom na kojemu su djelovali“, poručuje Di Cosmo.

Prije je Di Cosmo zajedno s kolegama otkrio da su razdoblja toplog i vlažnog vremena između 1211. i 1225. pogodovala mongolskoj najezdi, omogućujući njihovim konjima obilnu ispašu.

Drugi klimatolozi smatraju da su i Mongoli također utjecali na klimu. Njihova je najezda u 13. stoljeću imala malen, ali primjetan učinak na globalnu razinu ugljikova dioksida, zato što su brojne smrti i opseg razaranja koje su prouzročili svojim najezdama usporili krčenje šuma radi zemljoradnje. [ IZ STRANIH IZVORA | livescience.com ]