Mogu li „crvotočine” poslužiti za međuplanetarna putovanja?

Svemir je nepregledno prostranstvo. Putovanje brzinom svjetlosti do najbliže zvijezde trajalo bi više od četiri godine, a do druge strane galaktike više od 100 000 godina. Dakle, odlučimo li se jednog dana na takav pothvat – kako ga izvesti?

Jedna je mogućnost svemirski prečac koji zovemo „crvotočina”. To je tunel kroz prostor i vrijeme koji može povezivati daleke kutke svemira. Znanstvenici misle da bi putovanje „crvotočinom” bilo iznimno teško izvesti, ali ne isključuju sasvim tu mogućnost.

„Crvotočinu” možemo objasniti ovako: zamislite svemir kao dvodimenzionalnu plohu. Probušite dvije rupe u njoj i savijte plohu oko njih formirajući dva lijevka. Zašijte krajeve lijevaka zajedno i dobit ćete cijev u obliku crvotočine.

Manipuliranje svemirom na taj način značilo bi da možemo ući u jedan kraj „crvotočine”, proputovati kratku udaljenost i iskočiti iz drugoga kraja „crvotočine” u drugu galaktiku. „Usta crvotočine” bila bi poput svemirskog prozora dopuštajući nam da promatramo zvijezde na suprotnom kraju svemira. Iznijeli smo teoretski dio putovanja kroz „crvotočinu”, ali što kaže današnja znanost o mogućnosti takvog pothvata?

„Crvotočine” možemo objasniti Einsteinovim jednadžbama opće teorije relativnosti koje opisuju gravitaciju kao savijanje prostora i vremena što oblikuje prostor-vrijeme (četverodimenzijski prostor). 

Albert Einstein i Nathan Rosen objavili su 1935. rad u kojem opisuju „crvotočine”, poslije nazvane Einstein-Rosenov most. Ti su zanimljivi objekti nedugo nakon toga proglašeni neupotrebljivima za svemirska putovanja zbog njihove tendencije brzog urušavanja. 

Na temelju onoga što danas znamo teško je zamisliti kako bismo mogli napraviti „crvotočinu” koja bi se mogla iskoristiti za međuplanetarna putovanja. Ali to neće zaustaviti fizičare da nastave istraživati vjerojatnost takvog pothvata.