Aosta – na granici triju kultura

Italija nudi turistima bogatu paletu svjetski poznatih turističkih atrakcija, a one manje poznate još nisu uspjele dovoljno istaknuti svoje čari i izboriti se za mjesto među najpoželjnijim odredištima. Među takvim je skrivenim biserima i Aosta, glavni grad pokrajine Valle d'Aosta, najmanje talijanske regije. Samo 114 km od Torina, smještena između rijeka Buthier i Dora Baltea, okružena je planinama Becca di Nona, Mount Emilius, Punta Chaligne i Becca di Viou, djelićima velikoga alpskog lanca. S obzirom na to da regija graniči s Francuskom i Švicarskom, službeni su jezici talijanski i francuski, a većina frankofonskog stanovništva govori arpitanski što je verzija provansalskog dijalekta.

Povijest grada seže u davnu prošlost kada su, sve do 25. g. pr. Kr., njime dominirali Salassi, keltsko pleme koje je potom pokorio rimski car August. On je Aostu preimenovao u Augustu Praetoriju. Upravo je rimska dominacija utjecala na današnji izgled grada čije središte ne oskudijeva u tragovima iz tog doba. Grad rese razni rimski spomenici: ostatci gradskih zidina, amfiteatar, neizostavni Augustov slavoluk, a na samom su ulazu i četvera vrata koja i dandanas svjedoče o bogatoj povijesti Aoste: Porta Pretoria, Porta Principalis Dextera, Porta Principalis Sinistra i Porta Decumana. Utjecaj rimske civilizacije vidljiv je i u pravokutnom rasporedu ulica s jednakim stambenim blokovima (insulama).

Nedaleko od grada na maloj se površini prostire niz dvoraca i utvrda (čak 14!) iz rimskoga i srednjovjekovnog razdoblja, devet prirodnih rezervata, četiri botanička vrta te nacionalni park Gran Paradiso i park prirode Mont Avic u kojima su dom našle razne biljne i životinjske vrste.

Osim prirodnih ljepota i bogate povijesti, Aosta nudi i mnoge gastronomske delicije spajajući dvije svjetski najvažnije kuhinje – francusku i talijansku. Aostanski specijaliteti temelje se na siru fontina: fondue i okruglice, rebrica Aosta, žganci (sa sirom), soupe da valpellineintze (kruh, kupus, sir fontina i juha). Tu je još i meso divljači visoke kvalitete: gulaš od kozoroga, kastradina, sušeno meso divokoze, carbonade (mesni umak). Od slastica treba izdvojiti bademovu juhu, kremu od sira s borovičastim voćem i lou mécoulen (slatki kruh). Genepy je liker karakterističan za tu regiju.

Autorica: Morana Pavelić Trbović