Digitalna demencija kao posljedica prekomjernog korištenja digitalnih medija

Zaluđenost digitalnim uređajima i tehnologijama, od pametnih telefona do online igrica, nije zaobišla ni Hrvatsku. Posebno se ovim zabavnim novitetima bave djeca i mladi koji su po prirodi znatiželjni i brzo usvajaju nove tehnologije.

Kao i kod drugih naglih i sveobuhvatnih pojavnosti u odrastanju djece, tako je i kod spomenutih trendova znanost dva koraka u zaostatku. Naime, znanstvenici još uvijek ne mogu sa sigurnošću reći kako upotreba digitalnih tehnologija i uređaja djeluje na mozak djece koji je u razvoju i kakva se neuronska “premrežavanja” događaju kod “digitalne generacije”.

Dvogodišnjak koji precizno surfa po maminom pametnom telefonu ili može mišem odigrati igricu gađajući čudovišta i skupljajući bodove, nije nužno mali genije.

Štoviše, nedavno se pojavio novi pojam koji opisuje jednu od posljedica ranog korištenja digitalnih medija – digitalna demencija. Neuroznanstvenik i psihijatar dr. Manfred Spitzer objašnjava o čemu se radi:

“Kada koristimo računalo mi iscrpljujemo svoju mentalnu aktivnost”. To je u redu kad su odrasli u pitanju, jer oni koriste misaone aktivnosti tijekom čitavog dana i budnog stanja, ali kod djece je situacija malo kompliciranija.

U svojoj knjizi ““Digital Dementia: What We and Our Children are Doing to our Minds” (Digitalna demencija: Što mi i naša djeca radimo svojim mozgovima) još jednom upozorava roditelje da ograniče vrijeme provedeno ispred bilo kakvih ekrana kod djece čiji je mozak još u razvoju.

Doktor Spitzer inače radi kao medicinski direktor Sveučilišne psihijatrijske bolnice u njemačkom Ulmu i njegove radove o utjecaju digitalnih medija na razvoj mozga kod djece često citira i Američka akademija pedijatara, koja pak je najutjecajnija institucija na području pedijatrije čije smjernice nerijetko prate i liječnici u drugim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj.

Samo da podsjetimo, Američka akademija pedijatara savjetuje od 2011. godine da djeci mlađoj od dvije godine uopće ne bi trebalo dopustiti gledanje televizije. U tim smjernicama stoji da je “nestrukturirana igra ključna za učenje vještina rješavanja problema i poticanja kreativnosti”. Konzumiranje medija povezuje se s pojavom pretilosti, problemima spavanja, agresivnim ponašanjem i problemima s pažnjom i koncentracijom kod predškolaraca i školaraca. Djeca starija od 2 godine ne bi trebala pred ekranima boraviti više od dva sata dnevno, a u svakom domu trebala bi postojati “zona bez ekrana”. Djeca u sobi u kojoj spavaju ne bi smjela imati televizore i računala, barem ne do tinejdžerske dobi.

Termin “digitalna demencija” skovan je prije nekoliko godina u Južnoj Koreji. Ne iznenađuje da su se problemom počeli baviti baš u toj zemlji, jer se radi o jednoj od tehnološki najnaprednijih država u kojoj najveći broj populacije koristi digitalne medije i najsuvremenije uređaje. U Južnoj Koreji liječnici su počeli primjećivati da se sve veći broj djece žali na probleme s pamćenjem i razmišljanjem, odnosno na poteškoće koje se često pripisuju simptomima ozljede mozga.

Mnoga djeca nemaju potrebe pamtiti informacije jer znaju da ih u svakom trenutku mogu “uguglati”, kaže dr. Spitzer.

Po njemu, multitasking ili rad na više stvari istovremeno, sumanuto klikanje od stranice do stranice, jednostavno odvlači djeci pažnju, rasipa energiju i remeti fokus na ono što je važno.

Po njemu, što više vremena provode surfajući i igrajući razne igrice, to će više problema s pažnjom i koncentracijom imati. Osim toga, igrice mogu izazvati ovisnost. Nadalje, što više vremena provedu pred ekranima, djeca će imati utoliko lošije društvene vještine, bit će nesocijalizirani i frustrirani, smatra dr. Spitzer.

S druge strane, o ovim tvrdnjama oglasio se potpuno suprotnim argumentima Warren Spector, direktor Denius-Sams Gaming Akademije na Sveučilištu u Teksasu. On kaže da su spomenute argumente spominjali društveni kritičari i istraživači i za filmove, televiziju, stripove i rock’n’roll. Sve navedeno u jednom je trenutku jako kvarilo mladež i bilo opasno za njihov razvoj.

“Danas, svi su ti medijski sadržaji naširoko prihvaćeni i radi se o legitimnim oblicima umjetnosti”, kaže Spector. “Proučava ih se na sveučilištima. A njihov utjecaj na odrasle i djecu, u najmanju ruku je nejasan. Isto će biti i s video igricama kroz neko vrijeme. Neki drugi, novi i slabo shvaćeni medij će zamjeniti njihovo mjesto kao vjesnik kraja civilizacije”.

Dr. Spitzer vrlo je strog kad je najniža dob za konzumaciju digitalnih medija u pitanju. Prema njegovom mišljenju, djeca do 15. rođendana ne bi smjela “visjeti” na računalima, tabletima i pametnim telefonima. Smeta ga što djeca i mladi na svoj pametni telefon pogledaju barem 150 puta dnevno. To stvara nervozu i stres kod ljudi svih dobi, a naročito kod djece.

Veliki broj pedijatara slaže se s dr. Spitzerom da digitalni mediji utječu na procese pamćenja i na kvalitetu sna kod djece. Općenito, sve s čime se pretjeruje tijekom dana, ima neke svoje posljedice. Pedijatri će uvijek prije prepručiti neposrednu interakciju među djecom, igranje i aktivnosti na otvorenom, jer je to najzdravije za njihov mozak, opće fizičko zdravlje i socijalne vještine.

Ako prepuste računalima da razmišljaju umjesto njih, to znači da djeca ne koriste svoj mozak, odnosno da neuronske veze i putevi nisu stimulirani. A neuroni koje ne koristimo, počinju jednostavno odumirati.

[ IZ DRUGIH MEDIJA | klinfo.hr ]