Humanitarna pomoć za izobrazbu

... u područjima sukoba koji ne pohađaju školu izobrazba trebala imati prednost kod humanitarnih i razvojnih donatora.

Međutim, sustavi humanitarne pomoći zanemaruju izobrazbu djece i adolescenata u zemljama pogođenima sukobima ili izniklima iz sukoba pa je neizostavno bolje usmjeriti programe pomoći.

U dokumentu se to iznosi u nekoliko ključnih poruka.

■ Napredak u pohađanju škole sve djece i adolescenata zaustavljaju sukobi

Postotak djece koja ne pohađaju škole u ratnim područjima porastao je sa 30 na 36 posto od 2000. godine. Trenutačno 34 milijuna djece i adolescenata živi u područjima pogođenima sukobima i ne pohađa škole.

■ Sukobi pogoršavaju otprije postojeće nejednakosti

Dvaput je vjerojatnije da siromašna djeca neće pohađati školu u zemljama sukoba, kao i najsiromašniji svugdje u svijetu. Dva i pol puta je vjerojatnije da djevojčice neće pohađati školu žive li u zemljama pogođenima sukobom od onih koje žive u miru. Čak 90 posto je izvjesno da adolescentice u zemljama sukoba neće pohađati srednju školu, za razliku od mladih žena u drugim zemljama.

■ Neučinkoviti sustavi pomoći ostavljaju ljude kojima je potrebna pomoć da pate još više

Sukobi danas traju dulje i tradicionalna se humanitarna pomoć treba prilagoditi tome. Zemlje pogođene dugogodišnjim krizama dobivaju manje od polovine iznosa razvojne pomoći u usporedbi s drugim zemljama. Humanitarna pomoć zadovoljava samo 36 posto zahtjeva za izobrazbom iz sredstava predviđenih za 2014. godinu u usporedbi s prosječno 60 posto namijenjenih drugim područjima. Većina sredstava namijenjenih izobrazbi potroši se za prehranu školske djece. Primjerice, u Sudanu se 71 posto sredstava dobivenih za izobrazbu troši za hranu.

■ Krizni apeli ne postižu cilj – milijuni ostaju bez mogućnosti izobrazbe

U 2013. godini 21 milijunu ljudi u zemljama sukoba bila je potrebna pomoć u izobrazbi. Budući da većini apela za pomoć nije udovoljeno, samo tri milijuna, odnosno 15 posto od ukupnog broja, stvarno je dobilo humanitarnu pomoć nakon distribucije sredstava, što je 18 milijuna ostalih ostavilo bez ikakve pomoći nakon apela za nju.

Nekim se krizama daje prednost ispred ostalih, posebice imaju li bolju medijsku pokrivenost. Tako je samo četiri posto apela, odnosno 342, primilo više od polovine dostupne humanitarne pomoći za izobrazbu u razdoblju od 2000. do 2014. godine.

■ Postavljeni cilj od najmanje četiri posto humanitarne pomoći za izobrazbu umnogome je nedovoljan i potrebno ga je mijenjati

U 2014. godini za izobrazbu je izdvojeno samo dva posto iz humanitarne pomoći, odnosno polovina minimuma od četiri posto zagovaranog 2011. godine. Čak i da je cilj od četiri posto ostvaren u 2013.godini, i dalje bi 15,5 milijuna djece i mladih ostalo bez humanitarne pomoći.

■ „Izobrazba za sve – globalno izvješće o monitoriranju“ (EFA GMR) predlaže novi cilj za izobrazbu u interventnim slučajevima koji osigurava minimalnu razinu ulaganja za svako dijete i adolescenta

Izračunom projicirane domaće potrošnje došlo se do minimuma od 38 američkih dolara za dijete i 113 dolara za adolescenta kako bi se osiguralo da djeca i adolescenti u zemljama sukoba mogu pohađati školu.

■ Što možemo učiniti da djeca i mladi ljudi u područjima sukoba dobiju potrebnu izobrazbu?

Mora postojati dosljedna i objektivna procjena potreba za izobrazbom da bi se doista razumjeli zahtjevi djece i adolescenta koji žive u područjima sukoba, kao i bolja povezanost humanitarnih i razvojnih podupiratelja. Također, potrebno je naći 2,3 milijarde američkih dolara kako bi se žurno pripomoglo obrazovanju u područjima sukoba.

Izvor:

https://en.unesco.org/gem-report/humanitarian-aid-education-why-it-matters-and-why-more-needed#sthash.WTyfHdJC.HhR3bvl8.dpbs