Tri glavna razloga zašto su ocjene loše za obrazovanje

Danas, međutim, suprotnost ne može biti veća. Ocjene su temelj našega obrazovnog sustava. Na prvi pogled spektar primjena ocjena djeluje kao savršen primjer unaprjeđenja učinkovitosti.

Ocjena se upotrebljava kao jednostavan i trenutačni mehanizam povratne informacije. Ona omogućava učiteljima kvantificiranje razlika među učenicima i obradu većeg broja učenika u kraćem vremenu.

Međutim, ako bolje pogledamo, nameće se nekoliko ključnih pitanja.

• Zašto pridajemo toliku važnost ocjenama?
• Jesu li ocjene odgovarajući oblik povratne informacije?
• Kolika je povezanost obrazovanosti i stečenih ocjena?
• Može li obrazovni model biti učinkovit bez ocjena?

U ovom ćemo članku pokušati rasvijetliti odgovore na ova pitanja.

1. OCJENE STVARAJU PONAŠANJE MOTIVIRANO IZBJEGAVANJEM RIZIKA

Poznato nam je da je osjećaj bezvrijednosti i uzaludnosti povezan s ocjenom nedovoljan, a osjećaj sreće i ponosa s ocjenom odličan. Ove su veze duboko ukorijenjene u način na koji društvo gleda na obrazovanje. Kao posljedica toga iščekivanje ocjene stvara strah od neuspjeha. Učenici su stoga skloni ići linijom manjeg otpora i, kad god je to moguće, odlučuju se za laku peticu. Osvrnem li se na svoje studentske dane, i ja sam strateški birao određene predmete kako bih povećao svoj prosjek ocjena.

Želimo li, kao društvo, da naši učenici usvajaju ovakvu vrstu ponašanja? Hoće li ih to učiniti obrazovanijima? Možda je ovakvo ponašanje svojstveno ljudskoj prirodi? Ipak, smatram da bi učenici trebali biti naivni, sanjati velike snove, riskirati i usuditi se različito misliti. U takvom se okružju rađaju istinski inovativni koncepti. Učenici trebaju prigrliti neuspjeh, jer su uspjeh i neuspjeh dvije strane iste medalje.

Zalažemo se za model obrazovanja koji će biti sigurno utočište za neuspjeh. Naglasak treba staviti na stalne prepravke i brzu izradu prototipa, što će učenike naučiti nositi se s neuspjehom i ustati nakon poraza.

2. OCJENE SU POSTALE KRAJNJA SVRHA

„Hoće li ovo biti na ispitu?” To je tipično pitanje koje postaje sve popularnije kako se primiče datum testiranja. Djeluje kao nedužno pitanje, ali ako zagrebete dublje otkrit ćete zabrinjavajući trend.

Ocjene, idealno zamišljene kao učinkovito sredstvo procjene učenja, preobrazile su se u svrhu učenja. One prisiljavaju učenike da zapamte detalje koji će biti na ispitu, često zanemarujući istinsko razumijevanje teme. U tom procesu osobni razvoj učenika postaje fusnota, zasjenjena imperativnom važnošću ocjena.

Zanimljivo je da se važnost koju pridajemo ocjenama ne podudara s važnošću koju im pridaju poslodavci. Bivši je zamjenik predsjednika Googleove službe ljudskih resursa kazao: „Prosjek ocjena kao kriterij za upošljavanje je bezvrijedan, on ne govori ništa.”

3. OCJENE NISU ODGOVARAJUĆI OBLIK POVRATNE INFORMACIJE

Brzo ćemo se složiti da je povratna informacija ključna za obrazovanje, ona nam omogućuje da napredujemo. Međutim, jesu li ocjene najprimjereniji oblik povratne informacije? Evo tri razloga zašto bismo trebali preispitati ovu tvrdnju.

a) Kvaliteta učenja nema granicu. Ocjene su, međutim, poput stropa koji učenik ne može probiti. Ocjena najčešće signalizira kraj procesa učenja.

b) cjena snažno utječe na odnos učitelja i učenika. Ocjena se ne može promatrati samo kao alat za mjerenje. Davanje i stjecanje ocjene također stvara odnos. Drukčije se odnosimo prema osobi koja zarađuje petice nego prema učeniku koji dobiva trojke.

c) Postoji nesklad između jednodimenzionalnog obilježja ocjena i višedimenzionalnoga karaktera učenika. Einstein je jednom rekao: „Svi su geniji. Ako sudite ribu prema njezinoj sposobnosti da se popne na drvo, ona će proživjeti čitav život vjerujući da je glupa.”

..................

NAPOMENA

• SAD: Think – škola kreativnog vodstva.
• Izvor: thnk.org