Povećati satnicu tjelesnoga

Zato valja poslušati kineziološku znanost, iznimno važno područje za skladan razvoj antropoloških, motoričkih, funkcionalnih, pa i kognitivnih obilježja djece i mladeži. Iz ovoga proizlazi usmjerenost nastave TZK-a prema optimalnom razvoju i usavršavanju znanja, sposobnosti i osobina primjerenima za učenike u pojedinim razvojnim razdobljima.

Napisao Davor ŠIJANOVIĆ, prof. tjelesne i zdravstvene kulture | Gimnazija Vukovar

………………

Međutim, činjenice i brojna istraživanja upućuju na to kako je sve više djece, od osnovne škole pa do visokih učilišta, manje tjelesno aktivno nego ikad prije.

S obzirom na realnost današnjega modernog društva u kojem djeca sve više vremena provode u zatvorenom prostoru i virtualnom okruženju, potrebno je osvijestiti činjenicu kako su jedan od najvećih problema suvremene medicine bolesti uzrokovane sjedilačkim načinom života (hipokinezijom).

Pod osvijestiti mislim na apeliranje roditeljima u pružanju podrške nama nastavnicima i ustrajnosti u ostvarenju zajedničkih ciljeva, a sve za dobrobit učenika.

Najistaknutiji znanstvenici u području kineziologije Republike Hrvatske već se godinama bore s našim tromim sustavom, koji nije prepoznao važnost tjelesnog vježbanja te omogućio povećanje satnice TZK-a na minimalno tri sata tjedno kako imaju učenici od 1. do 3. razreda osnovne škole.

Imao sam tu sreću i stekao iskustvo radeći u osnovnoj školi u SAD-u, gdje učenici od 1. do 8. razreda osnovne škole imaju nastavu tjelesnoga svaki dan po 30 minuta, dok se u srednjim školama opredjeljuju za određene sportove prema talentu i sklonostima te svoju školu predstavljaju u tom sportu koji su odabrali.

U Republici Hrvatskoj svjedoci smo niza čimbenika koji nemaju zdravstveno uporište, a u određenoj mjeri odlučuju hoće li učenik biti tjelesno aktivan na satu TZK-a.

To su okruženje, odnosi učenik – roditelj, roditelj – nastavnik, nastavnik – učenik, genetske predispozicije, subjektivni čimbenici poput straha od neuspjeha i nesposobnosti, strah od reakcije vršnjaka, ozljeda i svakako strah od loše ocjene. Uključenost roditelja, medija, zdravstvenih ustanova, zapravo šire javnosti vrlo je važna, jer sinergijom svih ovih instanci možemo brže, više i jače promicati zdravstvene i odgojne vrijednosti sporta i općenito tjelesne aktivnosti, koje uz razvojnu imaju nadasve preventivnu i odgojnu funkciju naše djece.

Samo suradnjom i naporima možemo poboljšati degradirani smisao i važnost nastave TZK-a, a time, vjerujem, i utjecati na broj učenika koji će pametne telefone, tablete i slično u većoj mjeri zamijeniti aktivnostima u stvarnome, a ne virtualnom svijetu! [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisao Davor ŠIJANOVIĆ, prof. tjelesne i zdravstvene kulture | Gimnazija Vukovar ]