Kako sam učio povijest ne učeći

Tijekom svog obrazovanja dobio sam samo jednu četvorku iz povijesti [i dan-danas se sjećam koliko su mi Etruščani bili problematična tema]. Na kraju sam upisao povijest. Nikad nisam učio napamet i nikad nisam razumio zašto drugi povijest smatraju nerazumljivom i zbunjujućom.

Primjerice, sad možda znate vrlo malo o tome kako funkcionira australski obrazovni sustav. Naravno, možete uzeti udžbenik ili pročitati članak i saznati da u Australiji postoji određena razina obrazovanja, određena testiranja i određeni stupnjevi diploma.

Ali to je znanje potpuno odvojeno od vašega trenutačnog okruženja i potreba, što znači da će vrlo brzo biti zaboravljeno. Nemate emocionalnu vezu s tim znanjem, ne možete se prisjetiti nijedne situacije koja će vas povezati s tim znanjem. Prema tome, vaš mozak takvo znanje smatra beskorisnim, jer se nije pokazalo u praksi.

• Predstaviti nešto deduktivno [od općega prema pojedinačnome] mnogo je teže nego predstaviti nešto induktivno [od pojedinačnoga prema općemu].

Priča o tome kako je izvjesni John SMITH položio sve ispite i upisao fakultet bit će živo pohranjena u vašoj glavi te ćete lako generalizirati njegovo iskustvo na cijelu zemlju. Na taj se način javlja razumijevanje. Naravno, u takvoj će informaciji trpjeti preciznost. Ne mora biti da iskustvo Johna Smitha odražava stvarno stanje australskog obrazovanja, ali polazeći od pojedinačnog iskustva bit će vam mnogo lakše usvojiti teorijsku informaciju.

Povijest nikad nisam učio napamet. Bio sam okružen poviješću. U mom su domu police bile pune povijesnih knjiga, na računalu mnoštvo povijesnih igara i na ekranu povijesnih filmova. Zbog toga na povijest nisam gledao kao na „drevnu i nerazumljivu znanost”. Upravo obrnuto.

Za mene su carevi Leonid i Petar bili živi koliko i moji kolege iz razreda. Da, u mojoj je glavi bilo mnogo legendi i mitova i iako nisam uvijek razumio utjecaj svih globalnih povijesnih procesa poput Francuske revolucije uvijek sam sve ličnosti iz svih razdoblja prihvaćao kao jednake. Svi su se oni suočavali sa sličnim problemima i prolazili kroz slične poteškoće. Čitao sam, gledao, slušao i doživljavao povijest sa stajališta pojedinca, ljudi poput mene. Stoga sam bio znatiželjan. Zanimalo me je kako su živjeli svoj život.

U svakoj je knjizi najvažnije ispričati priču. U svakoj knjizi postoje heroji i negativci, poteškoće kroz koje prolaze, njihov međusobni sukob i njegov ishod. Stvarnost je mnogo složeniji scenarij s više gledišta, ali ljudima je uvijek bilo lakše shvatiti priču nego gomilu činjenica. Kad su vam roditelji govorili da ne biste trebali sami hodati šumom, objasnili su vam to pričom. Nisu rekli: „Vidi, sine, postoji određena statistika o ubojstvima u šumi, a brojke su iznimno visoke, posebno u udaljenim šumama, jer su one najprikladnije za skrivanje tijela.” Radije su ispričali priču o dječaku koji nije slušao mamu i tatu i otišao sam u šumu, gdje ga je čekao sivi vuk.

Razumijevanje stvarnosti najučinkovitije se postiže pričom. A učitelj je pripovjedač. Kad se umjesto pripovijedanjem fascinantnih priča bavi popisivanjem činjenica i događaja, on potpuno ubija svaki interes.

KAKO ZAVOLJETI I RAZUMJETI POVIJEST

OKRUŽITE SE PRIČAMA: čitajte dobre povijesne romane, gledajte povijesne filmove i spektakle, igrajte igre, slušajte talentirane pripovjedače. Povijesne događaje saznajemo iz priča raznih ljudi, zašto se oslanjati samo na suhoparan i dosadan udžbenik? Samo dobro ispričana priča može izazvati emocije, a time i zanimanje.

..................

NAPOMENA

• RUSIJA: Mel.fm – portal posvećen obrazovanju i odgoju.
• Izvor: mel.fm
• Photo by Aaron Burden on Unsplash