Nakon što nauči nove riječi, mozak ih vidi kao slike

To otkriće skupine znanstvenika s Georgetown University Medical Centera (GUMC) objavljeno u časopisu Journal of Neuroscience, pokazuje da mozak brzo uči riječi tako što „podešava“ neurone da reagiraju na kompletnu riječ, a ne na dijelove riječi.

Neuroni drukčije reagiraju na prave riječi nego na besmislene, što pokazuje da je područje malog mozga „holistički“ podešeno za prepoznavanje kompletnih riječi, kaže Maximilian Riesenhuber, jedan od autora studije, koji vodi GUMC-jev Laboratorij za računalnu kognitivnu neuroznanost.

 „Mi ne prepoznajemo riječi njihovim brzim sricanjem ili identificiranjem dijelova riječi, kao što neki istraživači misle. Umjesto toga, neuroni se 'sjećaju' kako cijela riječ izgleda – koristeći se nečime što bismo mogli nazvati vizualnim rječnikom“, kaže Riesenhuber.

To područje u mozgu, zvano „područje oblikovanja vizualne mentalne slike riječi“, na lijevoj je strani vizualnog korteksa, prekoputa „područja koje reagira na lica“, koje je na desnoj strani, a ima funkciju prisjećanja kako lica izgledaju. „Jedno područje je selektivno za cijelo lice, što omogućuje brzo prepoznavanje ljudi, a drugo je selektivno za cijelu riječ, što nam pomaže pri brzom čitanju.“

U istraživanju je od 25 odraslih sudionika zatraženo da nauče niz od 150 besmislenih riječi. Plastičnost mozga povezana s učenjem riječi istražena je prije i poslije učenja s pomoću fMRI-ja – funkcionalne magnetske rezonancije, koja nam omogućuje da vidimo aktivne dijelove mozga.

Koristeći se posebnom fMRI-tehnikom poznatom kao fMRI – brze prilagodbe, istraživači su otkrili da se „područje oblikovanja vizualne mentalne slike riječi“ promijenilo dok su sudionici učili besmislene riječi. Prije učenja neuroni su reagirali kao da su riječi koje su sudionici morali naučiti bile besmislene, ali nakon učenja neuroni su reagirali na naučene riječi kao da se radi o pravim riječima. „Ovo je prvo istraživanje ovakve vrste, a pokazuje kako se neuroni različito 'podešavaju' tijekom učenja riječi, što demonstrira plastičnost mozga“, kaže vodeći autor studije Laurie Glezer.

Ta otkrića nisu pomogla samo otkriti kako mozak procesuira riječi, nego i odgovaraju na pitanje kako pomoći ljudima s poteškoćama pri čitanju, kaže Riesenhuber.

„Za ljude koji ne mogu naučiti riječi putem fonetskog sricanja – što je uobičajena metoda za učenje čitanja – učenje cijele riječi kao vizualnog objekta moglo bi biti dobra strategija.“

Nakon što je prva studija o vizualnom rječniku objavljena u časopisu Neuron 2009. godine, Riesenhuber je rekao kako ih je kontaktiralo više ljudi s poteškoćama pri čitanju i učitelja koji pomažu ljudima s poteškoćama u čitanju, te ih izvijestilo da im je učenje riječi kao vizualnih objekata uvelike pomoglo.

Studija iz 2009. otkrila je postojanje neuralnih reprezentacija za kompletne pisane riječi. Te su reprezentacije poznate i kao „ortografski leksikon“ – trenutačno istraživanje pokazuje da nove riječi mogu postati inkorporirane u taj leksikon nakon učenja.

„Područje oblikovanja vizualne mentalne slike riječi ne mari za to kako neka riječ zvuči, nego samo kako slova te riječi izgledaju zajedno“, kaže Riesenhuber. „Činjenica da se taj tip učenja odvija u samo jednom, vrlo malom području mozga dobar je primjer selektivne plastičnosti mozga.“

Izvor: http://www.sciencedaily.com/releases/2015/03/150324183623.htm