Kako se u američkim školama uči tolerancija

To je tema inicijative „No place for hate” (Nema mjesta za mržnju), koja polazi od pretpostavke da se mržnja i predrasude uče, ali da se ljudi mogu i odučiti od njih, promicanjem neisključivosti i tolerancije. Program se primjenjuje u stotinama američkih škola, a prosvjetni radnici kažu da je glavna ideja početi rano i s malim gestama pažnje.

Taj se program, među ostalim, provodi i u osnovnoj školi u Rockvilleu, u predgrađu Marylanda. U osnovnoj školi College Gardens djeca su izložena različitostima od malih nogu, jer imaju prijatelje čije obitelji potječu iz više od 40 zemalja.

– College Gardens iznimna je škola i imamo u njoj fantastičnih učenika, ali nijedna osoba u ovoj školi nije savršena. Želja da stalno učimo i razvijamo se te prihvaćamo jedni druge nešto je na čemu neprestano radimo i čemu težimo – kaže ravnateljica te škole Stacey ROGOVOY.

Program „No place for hate” provodi se od četvrtog razreda osnovne pa do kraja srednje škole. Uz pomoć nastavnika i roditelja, učenici sami smišljaju načine da promiču plemenitost i otvorenost prema drugima – od toga da kažu nešto lijepo prijatelju ili prijateljici, otvore nekome vrata ili se pobrinu da nitko ne jede ručak sam u školskoj blagovaonici.

– Želio bih pomoći djeci iz cijelog svijeta ako ih netko zlostavlja, jer nitko ne smije misliti da nije dovoljno dobar – ističe učenik četvrtog razreda Michelo.

Anti-defamation League odnosno Liga za borbu protiv klevetanja počela je inicijativu 1999. godine, nakon masakra u srednjoj školi Columbine u Coloradu. Danas je program aktivan u više od 1700 američkih škola.

– U Washingtonu smo pokrenuli inicijativu No place for hate početkom 2016. godine kao odgovor na ozračje u našim školama, koje je nastalo kad se vrlo polarizirajuća retorika političkih kampanja širom zemlje počela slijevati u naše učionice – objašnjava Seth GORDON-LIPKIN IZ Lige.

Neki učenici pronalaze inspiraciju u mladim aktivistima kao što je Hana KAUR MANGAT. Kad je imala 12 godina osnovala je organizaciju „Sikh kid 2 kid” (Djeca Sikha pomažu drugima), nakon što je ultradesničar ubio šestoricu vjernika u hramu Sikha u Wisconsinu, misleći da je riječ o muslimanima:

– Upijamo stvari iz svoje okoline bez obzira na to kaže li nam se nešto eksplicitno ili ne, a mislim da nas u ovom trenutku ne uče dovoljno o tome da mržnja nije u redu. Mislim da trenutačno postoji mnogo ljudi koji dopuštaju širenje mržnje.

Iako je četvrti razred osnovne škole prepoznat kao vrijeme kad su djeca dovoljno zrela da se uključe u ovaj program, stručnjaci smatraju da odvikavanje od predrasuda zapravo treba početi mnogo ranije.

– Prije svega, naše vrijednosti potječu iz naših obitelji, a djeca počnu razvijati svoje stavove prema različitostima, rasi, spolu i normama u vezi s tim pojmovima već oko treće godine. Mnogi ljudi nisu ni svjesni koliko rano razvijamo te percepcije – kaže Seth Gordon-Lipkin.

VRŠNJAČKO NASILJE

Inicijativa „No place for hate” smatra se i načinom sprječavanja nasilja i anksioznosti kod mladih, koji mogu pridonijeti problemima mentalnog zdravlja, a potencijalno i tragedijama kao što su pucnjave po školama.

– Svi se želimo povezati s nekime. Stoga je srž ove inicijative da, unatoč tome da drukčije izgledamo ili da nam se uvjerenja uvelike razlikuju, uvijek postoji nešto što nas povezuje – smatra nastavnica Shauntae FITCHEARD SPAUGH.

Dakle, kako djeca mogu pomoći prijatelju koji je žrtva vršnjačkog nasilja i zaštititi ga?

– Rekao bih zlostavljačima – molim vas, prestanite! Svi smo isti, iako smo različite rase – poručuje Nate, učenik četvrtog razreda.

To je poruka koju program pokušava proširiti – dijete po dijete. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Prema VOA News ]