Kad misle da su me nadmudrili…

...katkad lažu preda mnom radi nekoga višeg cilja. Sve više proučavam literaturu vezanu za komunikaciju. Najnovije studije pokazuju da će tzv. soft skills (komunikacijske vještine) biti najvažnije vještine budućih traženih zanimanja.

Što u komunikaciji s drugima već sada mogu primijetiti, tj. mogu primijeniti?

• Ljudi u komunikaciji polaze od sebe, od svojega svijeta i svojega viđenja situacije, potpuno su neobjektivni i zaslijepljeni su pričom u koju žele vjerovati.
• Kada tko ne govori istinu, uvjeren je da to radi za neki viši cilj, za budućnost svojega djeteta, a pritom je nesvjestan da ne radi dobro. Naprotiv, svojim primjerom uči dijete kako se sustav može ucijeniti.
• Gledanje u oči – ljudi koji govore neistinu najčešće gledaju iznad vaše glave, oko vas i dodiruju se po nosu ili uhu, kao da sami nesvjesno ne vjeruju onome što će izgovoriti (primijetila sam da žene znaju i lagano kimati glavom lijevo-desno dok izgovaraju neistinu).
• Ako nemaju hrabrosti za osobni dolazak, tada pišu duga pisma ili elektroničku poštu. Tako otkrivaju puno o sebi: od nepismenosti do zbrkanoga slijeda misli.

Mnogi ne razumiju da na taj način najviše štete svojoj djeci, mojim učenicima. Naime, možda i dobiju tu tako traženu peticu, koja je mjerilo svega u tim obiteljima, ali već sutra susrest će se s težim izazovima. Tada im neće biti kriva „jedna učiteljica“, nego škola, sustav i država jer nisu prepoznali toga pojedinca kojega je roditelj čuvao od stvarnoga života.

Helikopter-roditelji (moj naziv bio bi kišobran-roditelji)

Koga zanima više o toj temi, može pročitati članak OVDJE.

Kišobran-roditelji misle da pomažu djetetu ako preuzmu baš svu brigu o njemu. Oni vode brigu o zadaći, priboru, neprestano pregledavaju e-Dnevnik, traže i najmanju negativnost koju će dodati svojoj „ona je protiv moga djeteta“ zbirci. Ti roditelji drže da vladaju mnome, tj. da me mogu ucijeniti (o, da, dobro ste pročitali).

Najčešće svojim radom pobijem sve njihove argumente, najčešće im postignućima razreda pokažem da griješe kada se ponašaju kao da su oni učenici 3. razreda i da oni idu u školu. Katkad i popustim − ako ih lažna odlična ocjena tješi i donosi obiteljski mir.

Nažalost, oni ne vide dalje od sadašnjega trenutka u kojemu slave „pobjedu“ nada mnom. Ne vide da je najviše izgubilo njihovo dijete jer određeni sadržaj nije svladalo, stoga u 5. razredu traže instrukcije. Nadalje, njihovo dijete postaje nesigurno, boli ga trbuh kada treba u školu, ne može se nositi s obavezama jer nema roditelja koji će što napraviti umjesto njega.

Budući da sam zaista puno naučila o komunikaciji, vidim da su mnogi roditelji postavili krive temelje, ali nije moje da ih na to upozoravam. 

…………………….

Sandra VUK | OŠ Sveta Nedelja ■ Moj web https://xn--sandrinauionica-z3b.weebly.com/  ■  Razredna stranica 3. B https://sites.google.com/view/svetanedelja3b/ ■ Webučionica web alati za rad u nastavi https://webucionica.weebly.com/ ■

..........

Kolumna je utemeljena na osobnome iskustvu i gledištima kolumnista i ne mora izražavati mišljenja uredništva Školskoga portala i Školske knjige