Filmska kultura – rudnik blaga

… kao umjetničko područje oživi (ili zaživi) u našim školama, jer to je nedostatak koji ne mogu ne vidjeti i ne žaliti što je tome tako.

Razmjenjujući iskustva na terenu, uočavam neke opće probleme vezane za provođenje nastave medijske kulture, konkretno filmske, o kojima želim pisati u današnjoj kolumni te ponuditi neke ideje i rješenja.

Većini učitelja jasno je zbog čega naše obrazovanje treba sustavno uvođenje medijske pismenosti i potpuno se slažu da je ono nužno, ali najčešće ne nalaze dovoljno prostora da se nastavi medijske kulture posvete više od dva sata mjesečno u ograničenoj satnici i kao tek jednom od više područja unutar predmeta Hrvatski jezik. Ako nastavna tema predviđena mjesečnim planom nije vezana za tiskani medij kojemu se uglavnom pristupa onako kako nas vode udžbenici, ta se dva skromna sata izdvoje za prikazivanje kakvog filma predviđenog Nastavnim planom i programom. Ako je riječ o dugometražnome filmu, sve što uspiju ponuditi učenicima samo je njegovo prikazivanje. Film se katkad prikaže i bez prethodne pripreme i razgovora, što uvelike umanjuje mogućnost potpunog razumijevanja i doživljavanja svih njegovih vrijednosti. Ako se pronađe vremena za interpretaciju, njoj se uglavnom pristupa gotovo isto kao interpretaciji književnoga djela.

Ne bavi se ozbiljnije analizom „filmskoga jezika”, odnosno filmskih izražajnih sredstava. Najviše i najčešće analizira se filmska priča, uočavaju se dijelovi (uvod, zaplet, kulminacija, rasplet), imenuju se likovi (glavni i sporedni), razgovara se o njihovim osobinama, prepričavanjem događaja ističu se konkretni postupci kojima se argumentiraju osobine, ili razgovora o međusobnim odnosima, uoči se tema.

Filmska izražajna sredstva u najboljem se slučaju tek spomenu općenito, osvanu u planu ploče te s učenicima frontalno prokomentiraju bez konkretnijeg povezivanja s pogledanim filmom. Uoči se da je film u boji ili crno-bijeli, spomenu se eventualno zvukovi i glazba kao filmska izražajna sredstva općenito.

Kad se razgovara o karakterizaciji likova često se i ne spomene, primjerice gluma, iako o njoj, kao o filmskom izražajnom sredstvu ovisi uvjerljivost karaktera i na kraju kvaliteta samoga filma.

Ako se i toliko vremena uspije „ukrasti” za filmsku kulturu, već smo učinili mnogo, ali malo je vjerojatno da će se i sve nabrojeno uspjeti realizirati u ta dva planirana nastavna sata. Za filmsko stvaralaštvo koje stečena znanja podiže na razinu primjene i koja bi trebala osvijestiti u kojim su im životnim situacijama potrebna, korisna i vrijedna, ne ostane vremena. Proizvodnja medijskih sadržaja danas je sastavni dio velikog broja zanimanja, a medijska pismenost, tj. „čitanje” tih sadržaja s razumijevanjem, definitivno će biti prednost generacijama koje danas pohađaju osnovne škole za mnoga zanimanja budućnosti koja danas možemo samo naslućivati.

Prethodno opisanim načinom interpretacije filma u nastavi možemo reći da donekle zadovoljavamo obrazovna postignuća zadana Nastavnim planom i programom. Međutim, iz iskustva znam da je svaki takav, ili sličan sat, poput usputnog promatranja rudnika blaga, i to iz daljine.

Zašto bismo trebali učiniti iskorak i tom „rudniku” prići barem korak bliže?

Jer znamo godinu proizvodnje Nastavnoga plana i programa, „sve se više šuška” da će perspektivna buduća zanimanja vjerojatno biti vezana za medije i ekologiju, očito je da su medijski sadržaji danas poticajni našim učenicima i nije tajna da ih trenutačno najčešće samo pasivno konzumiraju.

Rješenja za tu situaciju jesu korelacija i integracija, metodički pristupi koji se temelje na teoriji međupredmetnih veza.

KORELACIJSKI PRISTUP podrazumijeva usporedbu sadržaja, pri čemu je svaki sadržaj posebna tvorevina, ali se među njima otkriva što je zajedničko ili različito (primjerice, u obradi filma spominjemo boje koje se pojavljuju ili glazbu koju smo prepoznali i tada govorimo o korelaciji filma i likovne/glazbene umjetnosti).

• Aktivnost: Pogodi po zvuku!

Svrha je aktivnosti provjeriti razumijevanje uloge zvuka kao filmskog izražajnog sredstva te kroz stvaralačku aktivnost primijeniti naučeno.

Aktivnost možemo provesti u skupinama. Svaka skupina izvlači jednu omotnicu s kadrom iz filma koji su učenici gledali. Nijedna skupina ne smije vidjeti koji kadar imaju druge. Odabrani kadar trebaju ozvučiti tako da zvukove i šumove izvode svojim tijelom, glasovima te na sve načine kojih se dosjete. Kad kratko uvježbaju, vraćaju kadar učitelju koji ih stavlja na vidljivo mjesto. Skupine redom izvode svoju „zvučnu podlogu”, a učenici iz drugih skupina prema izvedenim zvukovima trebaju pogoditi o kojemu je kadru riječ. Osim zvukova koje pridružuju kadru, mogu odabrati glazbu od nekoliko ponuđenih ili otpjevati melodiju kojom će upotpuniti ozračje, osjećaje lika u konkretnoj sceni iz koje je kadar izdvojen.

PRIMJER 1. ( IZ FILMA DUH U MOČVARI ):

Aktivnost se može provesti i prije gledanja filma, kao motivacija.

VOĐENI RAZGOVOR:

• Kako se dječak osjeća, kako su njegovi osjećaji prikazani glumom? (opisuju, uočavaju njegov izraz lica – raširene oči koje nagovještavaju strah)
• Kako biste naslovili taj kadar? Zašto? Što vam sve u ovome kadru sugerira dječakove osjećaje?
• Biste li zvukom kao filmskim izražajnim sredstvom mogli upotpuniti ozračje i dječakove osjećaje? Kojim zvukovima? Izvedite.

Učenici izvode zvukove prema vlastitom nahođenju.

• Biste li tom kadru pridružili veselu glazbu? Zašto ne? Kakva bi glazba trebala pratiti taj kadar?

Ako ovaj primjer koristimo za motivaciju, mogu predviđati što se dječaku moglo dogoditi, što bi mogli ugledati u široj perspektivi kadra – stoji li netko iznad njega, po čemu to zaključuju, zbog čega je sniman izbliza i zbog čega nam autor u ovom kadru ne želi prikazati širi kontekst...

Također mogu i sažeto opisati događaj i iznijeti svoja predviđanja te usput uočiti da je vrijeme radnje zima, ali i pretpostaviti i mjesto radnje; objasniti im da se film u pripovijedanju služi bojom, zvukom, glazbom, bližim i daljim snimanjem – izraz lica kada želi pokazati osjećaje, snimanje iz daljine kada želi pokazati gdje se radnja događa te opisati mjesto radnje i slično; naglasiti im te da su to FILMSKA IZRAŽAJNA SREDSTVA kojima film pripovijeda.

Prilikom usporedbe književnoga djela i filma, što je tema Nastavnoga plana i programa u 4. razredu osnovne škole, trebalo bi razgovarati te naglašavati da film pripovijeda na različit način nego što pripovijeda autor neke knjige ili romana. U književnom tekstu pisac bi bogatstvom riječi, tj. rečenicama opisivao dječakov izgled lica i osjećaje, a film se služi slikom i zvukom. Zaključiti tako da je film za razliku od književnoga djela (romana po kojemu je snimljen) – audio-vizualni medij.

PRIMJER 2. ( IZ FILMA EMIL I DETEKTIVI ):

Uz ovaj primjer također se može provesti prethodna aktivnost, a oba su primjera izvrsna motivacija i za razgovar o glumi kao filmskom izražajnom sredstvu, tj. o uvjerljivosti glume. Učenici mogu pokušati oponašati mimiku lica lika prikazanog u kadru te tako utvrditi da je gluma vrlo zahtjevan posao te da od glumaca iziskuje mnogo naporne vježbe. Ako učenicima zadamo da ovu situaciju odglume na način kako se glumi u sve popularnijim sapunicama koje često gledaju, u razredu će sigurno biti živo i veselo, a postoji mogućnost da će na taj način uočiti sve nedostatke glume u sapunicama te postupno prepoznavati što razlikuje kvelitetan medijski sadržaj od onoga koji to nije.

Razgovori o glumi upućuju na to da je riječ o igranome filmu, što svakako treba naglasiti. Do definicije igranoga filma kao filmskog roda mogu doći sami, vođenim razgovorom uz analizu konkretnih kadrova. Glumci igraju, odnosno glume likove iz neke zamišljene priče snimljene prema književnome djelu, a prethodno prilagođene za medij filma (pojam scenarija).

PRIMJER 3. ( IZ FILMA EMIL I DETEKTIVI ):

Vođeni razgovor uz ovaj kadar mogao bi započeti ovako:

• Čini li vam se pri pogledu na ovaj kadar da među likovima vlada dobro ozračje (zajedništvo, veselje i sl.) ili primjećujete nešto drugo? Razumiju li oni jedni druge u ovom trenutku? Koje osjećaje uočavate na njihovim licima? Na koji se način, osim mimikom lica, nalažu da su sretni i ushićeni? Što uočavate, tko su glumci u ovom kadru? (Djeca.) Kojoj vrsti igranoga filma pripadaju filmovi u kojima su glavni likovi djeca, a film prati događaje iz života djece? (Igrani film za djecu/dječji igrani film).

Učenicima možemo ponuditi nekoliko međusobno različitih skladbi koje smo s njima slušali na nastavi glazbene kulture kako bi odabrali najprikladniju uz ovaj kadar. Možemo im zadati da pokušaju uočiti što bi se dogodilo da ovaj kadar prati neka tužna glazba. Bi li to promijenilo ozračje i navelo nas da drukčije doživimo prikazanu situaciju?

INTEGRACIJSKIM PRISTUPOM filmsko djelo analiziramo kao djelo sastavljeno od filmskih izražajnih sredstava koja su po određenim načelima organizirana u filmsku umjetninu. Možemo analizirati svako ponaosob na konkretnim primjerima, kako sam prethodno argumentirala primjerima, ali je pritom nužno naglasiti da su sva međusobno isprepletena te da u toj interakciji čine jedinstvenu cjelinu koja šalje poruku onima koji gledaju.

Poučavajući o filmu na takav način možemo reći da smo ušli u integraciju filmskih, književnih, likovnih, glazbenih i komunikacijskih sastavnica filma.

SUVREMENI PRISTUP MEDIJSKOJ KULTURI U RAZREDNOJ NASTAVI podrazumijeva odmak od tradicionalnih metoda i tehnika poučavanja. Učitelji koji žele osuvremeniti svoje nastavne sate, trebali bi se riješiti straha od pogrešaka i hrabro krenuti u istraživanje novih načina rada, primjerenih današnjim i budućim generacijama učenika. Razmjena pozitivnih, ali i negativnih primjera iz prakse pomaže nam u radu i otvara vrata suvremenoj školi koja je usmjerena na dijete, koja poštuje individualne razlike učenika te ima u vidu društveni kontekst u kojemu smo danas. U svakom slučaju, kvalitetno poučavanje nije davanje prioriteta jednom (predavačkom) ili drugom (iskustvenom i interaktivnom) pristupu u radu s djecom. Metodu izravnoga predavanja treba kombinirati s metodama suradničkoga učenja, grupne rasprave, problemske nastave, individualnim istraživanjem ili projektima u skupini.

Iskreno se nadam da će prethodno predloženi primjeri aktivnosti biti poticaj i inspiracija za barem dva vedra sata medijske kulture na samom kraju prvoga polugodišta. To je vrijeme kad često posežemo za kakvim zanimljivim filmom, jer smo već priveli kraju obrade brojnih sadržaja. Ako složimo nekoliko sličnih aktivnosti uz kadrove filmova koje smo prethodno pogledali, dobit ćemo zanimljiv nastavni sat i ponoviti sadržaje medijske kulture uz dašak stvaralaštva, i u vedrom ozračju završiti prvo polugodište.

…………

Ljiljana STUDENI, učiteljica razredne nastave, mentorica | OŠ Jelkovec, Zagreb 

…………

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i gledištima kolumnista i ne mora izražavati mišljenja uredništva Školskog portala i Školske knjige.

………….