KREATIVNI KUTAK UČIONICE
Igre u učionici
Na društvenim mrežama pratim rad učitelja i nastavnika koji rade izvan granica naše domovine. Zavirim u francusku učionicu, poljsku, britansku… pa zamišljam kako bi bilo divno raditi u učionici koja je opremljenija od NASA-e.
A možda mi i ne bi bilo zabavno, jer bih imala sve. Možda bih se ulijenila, možda bi to ugasilo moju kreativnost. Kako god, volim zaviriti, jer uvijek mi padne na um neka zgodna ideja.
U školi u kojoj radim nema dvorane. Nastavu tjelesnog izvodimo u školskom holu. Ako smo malo glasniji, ometamo nastavu. Ako smo tihi, onda nema svrhe izvoditi nastavu. I tako ukrug. Većinom izvodim nastavu TZK u učionici. Improviziram. U tome smo najbolji, zar ne?
Pisat ću danas o nekoliko igara koje rado igramo u učionici (i ne samo za nastavu TZK).
■ ŽIVOTINJSKI MEMORY
Izradila sam parove kartica na koje sam ispisala nazive životinja koje se specifično glasaju i koje su djeci dobro poznate (krava, mačka, pas, ovca, sova, vuk, svinja, žaba…).
- Učenici sjede u klupama.
- Dva učenika stoje ispred svih ostalih, a učenici koji sjede dobivaju po jednu karticu sa životinjom.
Treba, dakako, voditi računa da broj učenika koji sjede bude paran. Ako u razredu imam neparan broj učenika, igram i ja. Djeci je to još draže.
- Dva učenika igraju jedan protiv drugoga igrajući klasičnu igru memorije: igrač proziva dva učenika koji se glasaju poput životinje koja im je napisana na papiriću. Ako pronađe par, taj igrač igra ponovno. Otkriveni parovi učenika prekriže ruke kako bi se znalo koji su učenici još u igri.
Prije igranja treba s učenicima „provježbati“ glasanje pojedinih životinja kako ne bi bilo zabune.
■ OBOJENA KRILA
U ormaru imam nekoliko špilova karata jer uvijek dobro dođu, i za matematiku i za razne igrarije.
- Učenici sjede u krugu na stolicama, licem prema unutra. Ja sam u sredini kruga. Važno je da učenici zapamte na kojoj stolici sjede.
- U rukama imam onoliko karata koliko je učenika i svakom dam jednu. Na kartama gledamo samo „boje“: srce, list, djetelina i romb.
- Ja u ruci imam također te četiri karte.
- Igra teče u smjeru kazaljke sata.
- Izvlačim kartu i glasno izgovaram boju: „Srce“.
Tada se samo oni učenici koji imaju tu kartu pomiču za jedno mjesto ulijevo sjedajući ili na stolicu, ako je prazna, ili u krilo učeniku koji je tu. Učenik kojemu netko sjedi u krilu je „zatvoren“ i ne može se micati ako prozovem njegovu boju. Pobjednik je onaj učenik koji se prvi vrati na svoje početno mjesto.
Ova igra je dosta glasna i puna je smijeha i kikotanja jer dječaci sjedaju u krilo djevojčicama i obratno. Nekad ih je i po pet u redu, a to izaziva osmjehe u valovima.
Umjesto karata nekad koristim i magnete u boji, što god mi prvo dođe pod ruke.
■ BOMBA
Djeca sjede u krugu (na podu ili na stolicama), licima prema unutra. Voditelj igre je izvan kruga, igračima okrenut leđima. Jednom učeniku dajem loptu ili balon/“bombu“. Igra kreće u smjeru koji odredite sami.
- „Bombu“ se ne smije bacati nego dodavati objema rukama, iz ruke u ruku, susjednom igraču, bez preskakanja.
- U nekom trenutnu, voditelj igre može viknuti: „Suprotno!“
Tada učenici mijenjaju smjer dodavanja. Kad voditelj igre uzvikne: „Bomba!“, učenik u čijim se rukama zatekla „bomba“ ispada iz igre. Kad u krugu ostanu samo dva igrača, okreću se jedan od drugoga i naslonjeni međusobno leđima dodaju si „bombu“. Pobjednik je onaj koji „preživi“.
Također, i ova je igra dosta glasna i puna smijeha.
Piše: Katica KONSTANTINOVIĆ, učiteljica, OŠ Nikole Tesle, Mirkovci
Iako joj je učiteljski poziv primarni, dvije je godine predavala matematiku u višim razredima osnovne škole. Dugogodišnja je volonterka, državna instruktorica i trenerica voditelja u Savezu izviđača Hrvatske.