I note se lakše uče kroz igru…

Već sam i tada napisala kako su djeca jako dobro reagirala na aktivnosti koje sam im izradila i od tada zaista nemamo nekih poteškoća pri otkucavanju zadanoga ritma, uostalom uvjerite se – „Note na odmoru”.

Danas predstavljam igru koja će omogućiti učenicima da nauče (ili ponove) imenovanje nota i pauza.

Kako je sve u glazbenom okružju, izradila sam društvenu igru u obliku violinskoga ključa. Izradila sam dvije igre i u objema zajedno spominjem ukupno deset različitih nota i pauza: cijelu notu i pauzu, polovinku i pauzu, četvrtinku i pauzu, osminku i pauzu te polovinku i četvrtinku s točkom. Napravila sam dvije, jer je deset pojmova u jednoj igri previše, a u trenutku kad sam izrađivala igru to mi se činilo kao najbolje rješenje. A imam i učenike koji brzo odigraju igru pa tako nudim priliku da se okušaju u sličnoj ili mogu „izazvati” drugog prijatelja iz razreda na „okršaj” s notama.

Igra se sastoji od igraće ploče u obliku violinskoga ključa i kartica koje određuju smjer kretanja igrača. Kako uvijek vodim računa da mi gotove igre zauzimaju što manje skladišnoga prostora (što se sad već čini nemogućom misijom) pokušavam dodatke svesti na minimum tako da se kartice za jednu igru nalaze na jednom papiru A4 formata. Potrebno ih je ispisati na komad čvršćeg papira kako bi dulje trajale, a i kako se ne bi prozirale s druge strane.

Igre sam radila za svoje potrebe i kao takve ih vama predstavljam (baš kao sve ostale o kojima sam do sada pisala). Vi ih možete rabiti u svojem radu ako želite, a i ne morate. Možda samo dobijete neku ideju koja bi odgovarala vama i vašim učenicima.

POTREBAN MATERIJAL:

• ploča za igranje u obliku violinskog ključa i pripadajuće kartice za igru
• figurica za svakog igrača

KAKO IGRATI:

Igru sam predvidjela za dva igrača, no moguće je u igru ubaciti još jednoga.

Igrači se po ploči pomiču izvlačeći kartice koje su promiješane i postavljene na igraću ploču licem prema dolje.

Igru započinje igrač po prethodno određenim pravilima ili dogovoru (najmlađi igrač, najstariji igrač, nakon igre „par-nepar”...).

Igrači kreću s polja crvene boje, a cilj je na polju zelene boje. U kretanju po ploči pomoći će im i strjelice koje trebaju pratiti, odnosno figuricu pomiču u smjeru pisanja violinskog ključa.

Prvi igrač izvlači karticu. Na kartici je napisan naziv neke od nota ili pauza koje se nalaze na poljima igre. Potrebno je pronaći traženu notu koja se nalazi najbliže postavljenoj figurici igrača te se pomaknuti (unaprijed) do tog polja. Iskorištenu karticu igrači postavljaju sa strane koje će, s vremenom, kako se kartice za igru „troše”, ponovo promiješati i postaviti na igraću ploču licem prema dolje.

Igru tada nastavlja sljedeći igrač.

Iz kartice s nazivima pojedinih nota i pauza moguće je izvući i karticu koje nalažu igraču da preskoči jedan krug igre, da se vrati nazad ili da igra još jednom.

KAKO DOĆI DO CILJA?

Igrač se nalazi na polju na kojemu je četvrtinka. Izvlačenjem kartice ponovo dobiva četvrtinku koje više nema ispred njega. Tada staje na cilj i pobjednik je.

• Pobjednik je igrač koji prvi stigne do cilja.

Ova igra ne traje dugo pa, ovisno o potrebi i okolnostima, učenici mogu igrati duele na tri pobjede ili je dovoljno odigrati samo jednu ili obje igre.

U početku će neki učenici vjerojatno imati poteškoća pri imenovanju pojedinih nota pa je dozvoljeno dati im šalabahtere koji će im pomoći u igri. Dakako, njih ćemo s vremenom maknuti.

Piše: Katica KONSTANTINOVIĆ, učiteljica, OŠ Nikole Tesle, Mirkovci

Iako joj je učiteljski poziv primarni, dvije je godine predavala matematiku u višim razredima osnovne škole. Dugogodišnja je volonterka, državna instruktorica, trenerica voditelja te načelnica za program Saveza izviđača Hrvatske.