Uravnoteživanje

… dobrog i lošeg, smislenog i besmislenog, lakog i napornog, važnog i nevažnog, korisnog i štetnog, želja i mogućnosti...  uloženog i dobivenog.

Jedna od najbljih proaktivnih navika koje možemo razviti jest da prije nego što zaspimo razmislimo o danu koji završava. Jesam li danas danu dala više nego što mi je vratio? Ili sam danas od dana dobila više nego što sam u njega uložila? Ako me dan popio i iscrpio, što bih mogla sutra napraviti da napunim baterije, riješim probleme i ne dopustim moranjima da me samelju? Ako je dan bio blagonaklon prema meni, jesam li izbrojila današnje blagoslove i jesam li zahvalna na njima?

Zvuči tako jednostavno, zar ne? A sva je tajna uravnoteženoga života upravo u tome.  U ravnoteži koju sama moram održavati. Nitko umjesto mene neće brinuti ni o mojoj emocionalnoj ravnoteži, ni o mojoj financijskoj ravoteži, ni o ravnotežama čije narušavanje vodi u bolesti i stres. Događa li vam se da nakon što se prejedete nečeg slatkog, odjednom imate potrebu za nečim slanim? Možda katkad osjećate neodoljivu želju za još jednom čokoladom, cigaretom, čašicom, klađenjem, kockanjem, još jednim satom pred računalom... pa kažete sami sebi: Samo još jednom, ništa se neće dogoditi ako samo još jednom... Hoće. Kompulzivna potreba za nečim obično znači da je neka ravnoteža u nama već gadno narušena i da nešto opako vuče na svoju stranu. Možemo se predati, a možemo se ne dati. To je stvar naših odabira i naših odluka. Besmisleno je zavarati sebe da smo žrtve. Nismo. Samo donosimo loše odluke.

Kažu da vraćanje ravnoteže počinje iznutra, sređivanjem vlastite elektrokemije: iznojavanjem stresa, sagorijevanjem masnoća, izbacivanjem toksina... Ljeto je divno vrijeme da sve to učinimo na ugodan način. Prva stvar koju treba učiniti je – maknuti se iz kuće. Čovjek nije stvoren da živi u zidovima. Mi smo bića prirode: treba nam zraka, neba i kretanja. A to si doista svatko može priuštiti: besplatno je.

Piše: Dinka JURIČIĆ