Učionica u oblaku

…nego i čarobnjak za pronalaženje sredstava kojima će ostvarivati njihove zamisli i snove.

Legendarni indijski pedagog  Sugata Mitra prije jedanaest godina predstavio je svijetu svoju ideju o samoorganiziranom učenju iznjedrenu iz njegova projekta  Hole in the Wall. Mitra je, naime, djeci u siromašnim gradskim četvrtima Delhija počeo u rupama u zidu ugrađivati računala spojena s internetom… i odlazio bez riječi objašnjenja. Nakon nekoliko bi se mjeseci vratio da vidi što su djeca učinila s tim računalima. Ne, nisu ih razbila, nego rasturila, ali u onom pozitivnom smislu: samoorganizirali su se i učili pomažući jedni drugima. Skupina djece ostavljena sama s računalom na bilo kojem jeziku, za devet će mjeseci doseći istu razinu računalnih kompetencija kao uredske sekretarice na Zapadu, tvrdi Mitra na temelju tih iskustava.  U TED govoru iz 2013. opisuje rezultate nevjerojatno zanimljivoga eksperimenta sa skupinom djece iz južnoindijskog tamilskog sela Kalikupam kojoj je ostavio računalo nakrcano materijalima o biotehnologiji DNK replikacije i to na engleskome jeziku.

Samoorganizirali su se, veli Mitra, sami naučili engleski, ovladali radom na računalu i počeli proučavati materijale. Kad se Mitra nakon nekoliko mjeseci vratio u to selo, jedna mu je djevojčica na lošem tamilskom engleskom rekla:  „Osim činjenice da nepravilna replikacija DNK molekula dovodi do bolesti, nismo ništa drugo razumjeli“. Fascinantno, zar ne?

Mitra je osnivač i prve Škole u oblaku. Ideju je razvio u Velikoj Britaniji gdje je organizirao škole u kojima su djeca učila koristeći repozitorije smještene u oblaku. Zanimljivo je što nisu imali klasičnog učitelja ni mentora, nego online bake kojima se u Skypeu obraćaju kad imaju neki problem koji ne znaju riješiti. Ni bake ga, dakako, ne znaju riješiti, ali potiču djecu da pokušaju sami…

Jedna od misli vodilja Osnovne škole Stjepana Radića u Brestovcu Orehovičkom je ona Tolstojeva da je znanje tek onda znanje kad je stečeno naporom osobne misli, a ne pamćenjem. Ta je škola poznata po brojnim projektima kojima od uzgoja kokica i pjetlića (Jureka i Katica te njihovih prvih pilića), divljih pataka i indijskih patki trkačica koje im čiste školski vrt od puževa golaća, uzgoja povrća, jagoda, začinskih biljaka i voća u školskome vrtu i voćnjaku, dječjeg poduzetničkog gnijezdo, robotike... preko bezbrojnih međunarodnih projekata u koje su uključeni… do školske radijske novinarske grupe, internetske televizije i prve hrvatske učionice u oblaku. Sam izgled učionice u oblaku gotovo je nadrealan: stimulirajuće i opuštajuće boje, udobni naslonjači-ljuljačke koji vise sa stropa, TV studio, interaktivni projektor koji obični zid pretvara u pametnu ploču… 

Zdenko Kobešćak, ravnatelj te male, ali neobično inspirativne eko škole u Brestovcu Orehovičkom iskoristio je sinergiju lokalne zajednice, svojih kreativnih i nadahnutih učitelja (koji zdušno vode toliko izvannastavnih aktivnosti da bi samo njihovo nabrajanje zauzelo pet ovakvih kolumni) i roditelja da svojim učenicima stvori idealno okruženje za učenje i to po onom Pestalozzijevom modelu po kojem se uči umom, srcem i rukama.

Recept za dobru školu je zapravo jednostavan: glavni posao ravnatelja i njegovog tima učitelja  jest stvaranje okruženja koje će učenicima učenje pretvoriti u oduševljavajuću avanturu. Ta avantura uključuje i plijevljenje školskoga vrta, i promatranje izvaljivanje pilića iz jaja u školskom peradarniku, i dobru školsku kuhinju, ugodne terase i sjenice, fontanu s ribama pred školom, ali i savršeno tehnološki opremljenu školu i… učionicu u oblaku.