Ovisnosti - najgori poremećaj učenja

Ima li smisla dosadašnjem popisu poremećaja u učenju (disleksiji, disgrafiji, diskalkuliji, hiperaktivnome poremećaju, deficitu pažnje...) pridodati i ovisnost? Kakve veze ovisnosti imaju s učenjem?

Maia Szalavitz, nagrađivana istraživačka novinarka specijalizirana za pisanje o ovisnostima i neuroznanosti, u svojoj najnovijoj knjizi Unbroken Brain: A Revolutionary Way of Understanding Addiction (2016.) ovisnosti tumači kao oblik poremećaja u učenju. Otkud joj ta ideja? Dobrim dijelom i iz vlastitoga iskustva. Maia Szalavitz, naime, u istraživanja ovisnosti ugradila je i osobna iskustva (iz)liječene ovisnice o heroinu i kokainu.

Ovisnost je definirala kao opsesivno-kompulzivno ponašanje s kojim ovisnik nastavlja unatoč negativnim posljedicama jer je svoje pozitivne emocije (ljubav, zadovoljstvo, sigurnost...) izuzeo iz stvarnoga konteksta i naučio ih povezivati isključivo s predmetom svoje  ovisnosti. Ovisnost je, tvrdi Maia Szalavitz, naučeno ponašanje koje se razvilo i fiksiralo ponavljanjem. Ovisniku se doista čini da mu opstanak ovisi o predmetu njegove ovisnosti, on zbog njega sasvim mijenja svoje životne prioritete i ponaša se onako kako mu zdrav razum inače nikad ne bi dopustio.

Sjajni kratki govor Maie Szalavitz o ovisnostima kao poremećajima učenja pogledajte ovdje....

Svoj izlazak iz ovisnosti Maia Szalavitz povezala je s metakognicijom: tek kad je zaronila u svoje praznine i raspetljala razloge svojih negativnih emocija mogla je polako početi s prelinkavanjem. Svaku naučenu poveznicu koja je rješenje problema povezivala s opijatom morala je naučiti razvezati i zatim spojiti s drukčijim, smislenijim, konstruktivnim načinom postizanja onoga što joj je potrebno u životu kako bi se osjećala ugodno i sigurno i produktivno.   

Zvuči silno jednostavno, zar ne? Shvatiš u čemu je problem, a onda se odučiš od navike da ga rješavaš na dosadašnji način i počneš ga ih rješavati na novi, bolji. A što je to drugo nego – učenje?  Pritom je sasvim svejedno je li ovisnost od koje se treba odučiti vezana uz opijate, prežderavanja, sjedenje pred računalom, objavljivanje selfija na društvenim mrežama, kompulzivnu kupnju... Princip je isti.

Nezgodno je, međutim, što sam uvid u problem nije dovoljan za promjenu ponašanja. Potrebni su i oni sastojci koje je Goleman okupio pod nazivom emocionalna inteligencija, a Carol Dweck definirala nazivom growth mindset... ali o tome je bilo riječi u prethodnim kolumnama. 

Piše: Dinka JURIČIĆ