
UČENJE JE PRAVLJENJE REDA MEĐU HRPETINAMA INFORMACIJA
Od spužve do kotačića
Sustav je takav da većina učenika uči zbog ocjene. Uče, dakle, ono što ocjenjujemo. Ako ocjenjujemo zapamćenu količinu podataka, učenici će pamćenje podataka smatrati učenjem.
Ocjenjujemo li, međutim, vještine rješavanja problema, učenici će naučiti da je učenje zapravo – razmišljanje: organiziranje informacija u sustave koji će im omogućiti lako snalaženje, povezivanje, kombiniranje poznatoga s nepoznatim...
Prve priče Arthura Conana Doylea o Sherlocku Holmesu napisane su prije otprilike 130 godina. Lik slavnog detektiva postao je na neki način sinonim logičkoga razmišljanja. U jednoj je priči Holmes uozorio Watsona: "Budala prolazeći šumom sa svake vrste drveta ubere grančicu i spremi je jer bi mu možda mogla zatrebati. Te mu se grančice pomiješaju s mnoštvom drugih stvari koje je putem prikupio (jer bi mu također možda mogle biti zatrebati). Sve to trpa u tavan svoga mozga dok ga tako ne pretrpa da na kraju više ne može ni ući u njega. Pametan čovjek je vrlo, vrlo oprezan kad odabire što će sve dovući u svoj tavan. "
O tome u svojoj sjajnoj knjizi Mastermind: How to Think Like Sherlock Holmes (2013.) piše psihologinja i novinarka Maria Konnikova, strastvena ljubiteljica priča o tom izmišljenom detektivu. Veli ona da Watson gleda, pasivno upija kao spužva, a Holmes uočava, usredotočen je, aktivan, sva su mu osjetila budna, probire i obrađuje informacije prije nego ih unese i uredno složi na svome tavanu. Zato se Holmes može u svakom trenutku sjetiti baš onog važnog detaljčića potrebnog da poveže informacije kako bi riješio problem. Ukratko: nije dovoljno vidjeti, treba uočiti. Nije, međutim, stvar u tome da je Holmes pametniji od Watsona, stvar je u tome da je naučio bolje razmišljati i rješavati probleme. Svatko može naučiti razmišljati poput Sherlocka Holmesa, dovoljno je da razvije njegove navike razmišljanja i ponašanja:
Svakako pogledajte iznimno zanimljiv i ilustrativan četverominutni sažetak o njezinoj knjizi....
Uočavate li sličnosti? I učenje je rješavanje problema, zar ne? Da bi uspješno učili, i učenici moraju razviti tri ključne navike: biti cijelo vrijeme svjesno usredotočeni poput Sherlocka Holmesa, pozorno promatrati (a ne samo gledati) i naučiti razmišljati. Tek kad steknu te navike, znat će odabrati što stvarno treba zapamtiti (danas puno manje podataka nego prije jer su informacije u svakom trenutku lako dostupne) te kako te podatke na najbolji način iskoristiti da riješe problem.
Tko će im pomoći da razviju te navike i nauče razmišljati ako roditelji misle da će ih to naučiti učitelji, a učitelji smatraju da je to roditeljski posao? Tko je kriv ako je dijete nezainteresirano, površno, ne zna razmišljati? Mi. Svi mi.
Piše: Dinka JURIČIĆ