Može li zagrljaj umjesto kazne?

… amaterčiće koji se ne mogu osloniti na svoju mrežu strateški raspoređenih zaštitnika. Ali nagori je dojam da u ovoj zemlji postoji i jedna vrsta kazne koja se koristi kao odgojna metoda: novčane kazne.  Gotovo da i nema nečega za što nije izmišljeno neko suludo pravilo zbog čijeg nepridržavanja moraš platiti kaznu. Katkad imam dojam da su novčane kazne običnim ljudima najjednostavniji način na koji sustav puni proračun.

Zašto ovaj uvod? Zato da prizovem vaše osobno iskustvo dok ovo čitate. Da vas podsjetim kako se osjećate kad ste kažnjeni, a duboko u sebi osjećate da je ta kazna nepravedna i ničim zaslužena. Da se prisjetite osjećaja nemoći, bijesa, povrijeđenosti… pogotovu kad te kazne zbog nečega za što drugima gledaju kroz prste.

Idemo sad u razred. U većini se razreda nađe netko čije je ponašanje noćna mora za sve ostale. Neki ometač, zlostavljač, drznik od čijeg divljanja sebe, ostale učenike i školsku imovinu branimo propisanim pedagoškim mjerama. Pritom se često ne uzima u obzir da između dječjeg „zločina“ i kazne stoji – uzrok. Svako je ponašanje, naime, nečim izazvano.

Tim Jones objavio je 2016. duhovitu zbirku eseja pod naslovom  You're grounded for life: misguided parenting strategies that sounded good at the time. To je knjiga o odgoju djece u vrijeme Facebooka i porukica.  Namijenjena je roditeljima, ali jako je korisna i učiteljima koji vjeruju da je zagrljaj moćniji od kazne. Evo nekoliko sličica iz te knjige o kojima je zgodno razmisliti i porazgovarati na roditeljskom sastanku.

Kao što rekoh, Jonesova je knjiga humoristička. Humor je u smijeh zamotana istina. Sjetite se samo dvorskih luda: bilo im je dopušteno izreći i najveće kritike ako su to znali reći tako nasmiju onoga o kome govore… i navedu ga da (možda)  razmisli o sebi i preispita svoja ponašanja…

Nepravedno je roditelje ili učitelje kriviti za sva ponašanja djece jer roditelji  i učitelji nisu jedini koji ih odgajaju. I okruženje ih odgaja. Dijete gleda oko sebe, zapaža, donosi vlastite prosudbe i samo odabire svoja ponašanja. Ako je povrijeđeno, ranjeno, uplašeno i zbunjeno, ako vidi da se dobro ne nagrađuje, a loše ne kažnjava… nitko od nas neće biti sretan njegovim odabirom ponašanja. Zato doista vrijedi razmisliti je li ga korisnije kazniti ili ga razumjeti i zagrliti.