Budi neven!

[ Piše: Dinka JURIČIĆ ] 

Nekad se govorilo da je cijelo selo potrebno kako bi se odgojilo jedno dijete. Velika je to misao: dijete uči promatrajući i oponašajući.

Od jednoga će naučiti biti dobar, od drugoga biti spretan, od trećega biti odlučan, brz, marljiv, mudar, omiljen, sretan, uspješan…

Dakako, u svakom selu ima i onih čija mu ponašanja prije mogu biti opomena nego uzor, a upravo su mu takvi ljudi korisne lekcije. Naime, promatrajući ih i uočavajući probleme koje si stvaraju u odnosima s drugima, dijete uči neobično važnu lekciju: kakvo NE želi biti.

Misao o tomu da je cijelo selo potrebno da bi se odgojilo dijete nikad nije bila aktualnija nego danas, kad zahvaljujući komunikacijskim tehnologijama živimo u globalnom selu.

Informacije kojima smo neprestano izloženi neumoljivo nas i neprimjetno oblikuju: navode i navikavaju na određeni način razmišljanja, ponašanja, osjećanja. Lako je biti zaveden i zalutati pa onda nehotice za sobom povući one koje odgajamo.

I tako stižemo do analogije s nevenom i orahom. Svima koji imaju vrt, jasno je o čemu je riječ: o dobrim i lošim susjedima u vrtu.

Dobri su susjedi biljke koje posađene na istu gredicu koriste jedna drugoj, međusobno se štite od nametnika, potiču jedna drugoj rast, a loši susjedi guše jedni druge.

• Neven je dobar susjed.
• Orah je sjajna biljka, ljekovitih svojstava, ima neobično koristan i zdrav plod i skupocjeno drvo, ali – nije dobar susjed. U sjeni oraha čak ni travi nije jednostavno rasti.

Svugdje – u razredu, u zbornici, u obitelji… – okruženi smo najraznovrsnijim ljudima, pa tako i ljudima nevenima i ljudima orasima.

Neveni nas potiču, hrabre, otvaraju za učenje, oslobađaju, navode da svijet gledamo pozitivno, da se pitamo, čudimo, radujemo, prihvaćamo sami sebe i druge, uče nas da volimo, bodre nas da stvaramo, dižu nas kad posustanemo.

Uz orahe se osjećamo sputanima, nedovoljno dobrima, nesigurnima… Čovjek orah prelijeva u nas svoja nezadovoljstva, frustracije, strahove, mrzovolje, isključiv je, agresivan u nametanju svojih stavova. Zagorča nam dan, pokvari raspoloženje, sruši nam samopouzdanje, ubije volju za poslom, navede nas na pomisao da ništa ne valja, da se nema smisla truditi, da je sve glupo i beznadežno. Guši nas.

• Jesam li ja djeci koju odgajam neven ili mak? – pitanje je nad kojim se svaki roditelj i učitelj treba duboko zamisliti.
• Širim li ja dječje svjetove ili ih zatvaram u kalupe?
• Pomažem li im da rastu ili ih gušim svojom sjenom?
• Potičem li ih da misle svojom glavom ili tražim od njih da misle kao ja? Tražim li od njih da postavljaju pitanja ili da odgovore ono što sam ih naučila?

Svaki je učitelj za svoga učenika cijelo selo. Da bi djeca koju odgajamo postala potpuni i čvrsti ljudi, potrebni su i neveni i orasi. I zato je dobro da je učitelj katkad neven, katkad orah. Ali, nikako nije dobro da je samo orah. Ako baš mora biti ili jedno ili drugo, bolje je da bude – neven.

Piše: Dinka JURIČIĆ

............................

Pročitajte još:

DJECU TREBA NAUČITI MISLITI | Smijem, znam i hoću

https://www.skolskiportal.hr/clanak/1878-smijem-znam-i-hocu/