Volim svoj razred

Našu pažnju privlači samo loše – ružne stvari (u modernom, digitalnom svijetu).

Ljudi ne vole čitati o dobrim pričama. Kao da se boji da bi dobar primjer značio da i oni moraju tako raditi. Ili priča koja me često susreće: „Ti to pišeš jer se voliš hvaliti i zapravo pišeš o sebi.“ Ali nije tako (i nisam baš zainteresirana da svima pričam o tome).

Mislim da se u mome razredu više toga DOBROGA posložilo. Zainteresirani roditelji koji sudjeluju u školovanju svoga djeteta savjete prihvaćaju dobronamjerno i putem ispravljaju ako nešto treba i uče o roditeljstvu zajedno sa mnom.
Uz roditelje tu je i poticajna sredina, zajednica, društvo gdje se pomaci u učionici primjećuju, gdje domari prihvaćaju moje ideje da čak i plafon postane pano za radove. Gdje izlazak u grad ne treba deset dana unaprijed najaviti, gdje učenici beru trešnje u školskom dvorištu i nitko neće postavljati pitanje – jesu li oprane? (zar nisu najslađe dok ih uberemo sami s grane?)

Poticajna su i djeca, atmosfera, svako zrno koje bacim najčešće nikne i procvate najljepšim cvatom. Moji učenici znaju i prepoznaju (2.razred) imenicu, glagol i pridjev, a da mi ishod nije bio da to znaju i prepoznaju. Jednostavno čuju, a mozak pamti neobične stvari. Sve te elemente znaju iskoristiti. Pa kad proširuju rečenice Marko kaže Ivanu: „Ne piši – dječak crta, koristi pridjeve kakav dječak, pa se pitaj što crta, znaš kako učiteljica kaže – objašnjavaj svoj odgovor.“

I tko ne bi rekao – volim svoj razred!

Posebno se vesele matematičkim igrama. Većina učenika ističe da im je matematika omiljeni predmet. Zato s voljom i velikim zadovoljstvom istražujem koje matematičke igre mogu primijeniti u razredu. Vole više konkretne matematičke  igre nego igre na internetu (digitalni sadržaji). Vole uzviknuti kada pobjede, vole čuti pohvalu! LINK   

Uz pohvalu moji učenici su i senzibilizirani prema učenicima s određenim potrebama. Učenica koja ima i pomoć u obliku asistentice (za samo kretanje) predsjednica je razreda. Toliko su upoznati, toliko su suosjećajni da ponekad gosti u razredu ne uoče da postoji dijete koje ima asistenta u razredu.

✿ PRIBOR

Ima neka „ladica“ u mome razredu. U njoj bez pitanja osvane ponekad 12 olovaka, drugi dan 12 bojica ili možda čak i glinamol. Ne zapisujem tko je što donio, ne stavljam + i -.

Nemam tablice gdje ističem tko je loš u razredu crnim točkama. Nemam.

Mi smo zajednica. Oni su djeca. Ponekad i učiteljica nije raspoložena da pjeva cijeli dan. Zato se razumijemo jer kad zatvorim vrata i dočekaju me otvorenih očiju i neke moje brige nestanu, a oni me napune novim „poticajima.“

I to je to, mnogima se ova poticajna kolumna neće svidjeti, mnogi će reći evo opet se samo hvali, ali moj jedini odgovor je: „VOLIM SVOJ RAZRED!“

✿ VAZA

P.S. Rad koji smo radili 2 školska sata, izmijenili 4 likovne tehnike (frotaž, grataž, kolaž i crtanje) i na kraju jedino što sam mogla reći je VAU!

…………………….

Sandra VUK | OŠ Sveta Nedelja | 2. razred | https://sites.google.com/view/2-b-sveta-nedelja/ 

...........

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i gledištima kolumnista i ne mora izražavati mišljenja uredništva Školskog portala i Školske knjige