Metode rada [nove] − 1. dio

... već otprije poznate, ali se sada povezuju, isprepleću i usredotočene su na učenika. Usporedila sam ih s pametnim telefonima − svake godine izađe novi model s poboljšanim funkcijama, ali to ne znači da više ne upotrebljavamo stare funkcije (slanje SMS poruka).

Nazvala me dan poslije i rekla mi: „Meni je sad malo jasnije, ali zašto nas u kolumni ne bi podsjetila na stare metode, potaknula na to da ih povežemo s novima te ih tako svima  „našim jezikom“ objasnila.“

Sadržaj je preuzet i pripremljen za naše metodičko djelovanje s poveznice:

Metode o kojima ću pisati imaju svoje prednosti i nedostatke, mnoge su strogo namijenjene određenom sadržaju ili pristupu radu, mnoge su „preživjele“ različite reforme jer su se pokazale kao učinkovite, stoga je dobro da se malo podsjetimo…

1. INSTRUKTIVIZAM – središnju ulogu preuzima učitelj koji prenosi svoje znanje učenicima. Mnogi to još zovu i frontalnom nastavom. Bez obzira na to što mnogi tu metodu spominju u negativnom  kontekstu, mnogi se sadržaji i danas interpretiraju frontalno i na taj način učenici uče. Nije ju potrebno potpuno napustiti niti je se sramiti. Ona ima svoju ulogu i mjesto u nastavnom procesu.

2. ISKUSTVENO UČENJE – učenici stječu znanje iskustvom, osobnim i tuđim, što vodi prema spoznavanju određenog sadržaja.  Učenik treba biti upoznat s tom metodom te biti u stanju razmišljati o samom procesu i voditi računa o usvajanju određenog iskustva (znanja, ishoda). Takvo učenje spada u grupu novih metoda rada, ali važan je čimbenik starost učenika i jesu li naučili kako učiti u takvim situacijama.

3. UČITI KAKO UČITI – skup različitih teorija učenja koje bi trebale pomoći učenicima u pronalaženju vlastitog stila i metoda učenja. Pohvalno je da je ta tema uvedena u novi kurikulski pristup kao međupredmetna tema. To nisu samo umne mape ili slikopriče. To je cijeli niz metoda koje su različite, a s pomoću kojih učenik dobiva alat kako učiti i usvajati nove spoznaje. Prvo bi trebalo podučiti učitelje da bi oni mogli podučavati učenike.

4. UČENJE IZVAN ŠKOLE – novija istraživanja pokazuju da neke kompetencije učenici ne stječu samo unutar školskog sustava nego da je potrebno imati i izvaninstitucionalno učenje koje pomaže u  usvajanju životnih vještina, odnosno u snalaženju u nekoj životnoj situaciji. To je jedna od metoda koja je službeno novijeg datuma, a zapravo postoji oduvijek. Jednom mi je profesor De Zan rekao da je neko istraživanje pokazalo da su djeca koju su bake i djedovi pripremali za školu spremnija za školu od djece koja su pohađala vrtić. Daljnje istraživanje rezultiralo je spoznajom da su bake i djedovi učili svoje unuke životnim vještinama − komunikaciji, vezanju vezica, o obiteljskim običajima i poslovima unutar obitelji.

5. KONSTRUKTIVIZAM – metoda poučavanja koja je utemeljena na ideji da učenik nije samo pasivan promatrač nego i da aktivno sudjeluje u vlastitom učenju. Učenik nadograđuje svoje postojeće znanje prilikom stjecanja novih znanja.

6. PROJEKTNO UČENJE – učenje koje međusobno povezuje sadržaje, metode i pristupe u jednu zajedničku, krovnu temu. Učenici uče slikom, kretanjem, istraživanjem, prezentiranjem – učitelj treba dobro pripremiti sadržaje. U provedbi projekta dopuštena je širina spoznavanja učenika, odnosno istraživanje „izvan okvira“ samoga sadržaja.

Učenje o zimi izvan učionice

Izvrsna grafika Richarda MILLWOODA nalazi se OVDJE.

…………………….

Sandra VUK | OŠ Sveta Nedelja | 2. razred | https://sites.google.com/view/2-b-sveta-nedelja/ 

...........

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i gledištima kolumnista i ne mora izražavati mišljenja uredništva Školskog portala i Školske knjige