
DNEVNIK JEDNOG ODRASTANJA
Kretanje, gibanje – motorički smo aktivni
U prošloj sam generaciji primijetila motorički nemir u učenika. Bio je vidljiv u njihovu ponašanju od prvog dana.
Sjećam se jednog svojeg prvoškolca koji nije mogao mirno pogledati cijelu priredbu na početku školske godine, nego je stalno ustajao, poskakivao i vrtio se.
Promatrajući ga, šapnula sam kolegici: „Ovaj je dječak sigurno moj.“ Tako je i bilo – Vito je postao moj učenik. Da bi mi već prvi dan pokazao sve što zna, rukama se uspeo po dovratniku sve do vrha vrata – onako sitan poput buhe bio je u trenu na vrhu. Mislila sam da se neću znati nositi s njim, ali vrijeme je pokazalo da je Vito bio jedno od najdivnije djece koje sam učila. Sav svoj motorički nemir usmjerio je prema sportskoj gimnastici u kojoj danas postiže zapažene rezultate.
Taj mi je primjer u kasnijim godinama uvijek bio vodilja – mogla sam prepoznati kad učenici nešto nisu mogli napraviti, pa bih u trenutku ni iz čega napravila stanku za igru. U toj bismo stanci nekom motoričkom aktivnošću i igrom zamijenili dosadu i sjedenje u klupi. Tako bih u učenika potaknula želju za pobjedom i poboljšala im koncentraciju.
Prije tri godine smislila sam 24 aktivnosti koje sam provodila s prvašićima. One su bile najviše usmjerene prema finoj motorici, ali i gibanju. Puno sam hodala s njima – kada je kišilo, puhao vjetar, grijalo sunce… Njihova je jedina želja bila da barem jednom na tjedan otiđemo do parka koji ima mnoštvo sprava, pa su se u različitim skupinama (ovisno o onome što ih zanima) aktivno koristili svim dijelovima parka.
Tu sam metodu primijenila i s četvrtašima – hodanje, park, igra, ubrzano hodanje na povratku. Na taj sam način također postigla učeničko zadovoljstvo – odlazak u park bio im je poput nagrade, čak im je bio draži od sladoleda!
Zbog svega što sam spoznala i iskusila u takvu radu, odlučila sam raditi kratke stanke tijekom nastavnog sata s učenicima već od prvog razreda.
Kratke stanke temeljit ću na nekoliko osnovnih načela preuzetih iz:
Tijekom 2013. godine, na usavršavanju u Mensi, upoznala sam NTC sustav rada. Kasnije sam jednom na godinu išla na dodatna predavanja prof. Ranka Rajovića da bih ono što radim mogla što bolje objasniti roditeljima, učenicima i samoj sebi. Iz sustava sam preuzela ono što mi je potrebno u mojem radu – prilagodila sam i izmijenila određene igre, pa spremno očekujem prvašiće koji će se kretati sa mnom (hodati, penjati se, vrtjeti se…).
S Brain Gymom sam se upoznala na predavanjima prof. Novosel- Herceg koja je, osim zanimljiva načina predavanja, uvijek s nama radila i vježbe motoričkoga gibanja. Tako nas je pokrenula i pomogla nam da shvatimo da se može učiti i s pomoću motoričkih aktivnosti.
Tijekom ljeta sam prikupila mnoštvo materijala o tradicionalnim dječjim igrama u kojima se pjeva, zatim o dječjim igrama koje uključuju kretanje (brojalice) – igre koje možemo igrati u kratkim stankama.
Sad sve to treba provesti i u djelo. Veselim se svemu tome već sada, a držim da će se i učenici veseliti. Na kraju možda smislimo i neku plesnu točku na poznati dječji hit Volim se gibat', gibat'…
Sandra VUK | OŠ Sveta Nedelja | https://sites.google.com/site/prvibsvetanedelja/ | UHURN Zvono
...........
Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i gledištima kolumnista i ne mora izražavati mišljenja uredništva Školskog portala i Školske knjige.