Stipe Božić u gostima u Mariji Gorici

Stipe Božić donio je mnoštvo priča sa svojih putovanja. Ni u najveću vreću svetog Nikole ne bi mogla stati sva iskustva, susreti, spoznaje i sve viđeno na mnogobrojnim putovanjima o kojima je govorio naš proslavljeni alpinist. Sjetio se svog djetinjstva u škrtom i surovom kamenjaru, sjetio se brda Sv. Mihovil koje mu se činilo visoko do neba. Sjetio se svoje bake, koja mu je rekla neka putuje, ali neka se uvijek vrati u svoj kraj. Ono što je bilo dječačka želja i maštarija, malo pomalo pretvaralo se u stvarnost. I uskoro – nije bilo ni dovoljno visoke ni dovoljno nepristupačne planine na koju naš Stipe ne bi mogao kročiti i na čijem vrhu ne bi razvio hrvatsku zastavu. „Nije mi cilj samo vrh nego i put koji prema njemu vodi“, rekao je naš proslavljeni alpinist.

Mnoge je zemlje proputovao, na mnoge se planine popeo. Osjetio je hladnoću polarnih krajeva, ali i vrućinu pustinja. Spuštajući se u mnoge špilje, spustio se u utrobu Zemlje. Sudjelovao je, kao volonter, u HGSS-u, u mnogim akcijama spašavanja na najnepristupačnijim terenima. Na svojim putovanjima stekao je mnoge prijatelje, a mnoge je i izgubio u bespućima vječnog snijega i leda, litica i strmina.

Lijepo je bilo slušati čovjeka koji ima toliko iskustva, toliko znanja, samodiscipline, toliko hrabrosti.

…………….

Podsjetimo, osim što se popeo na tri najviša vrha na svijetu (Mount Everest – 8848 m, K 2 – 8611 m i Kangcenjungu – 8586 m), Stipe Božić stajao je i na najvišim vrhovima svih sedam kontinenata. Spustio se i 1395 metara duboko pod zemlju (u Lukinoj jami na Velebitu). S jednom međunarodnom ekspedicijom na skijama stigao je sve do Sjevernog pola.

…………….

Samo čovjek velika duha i hrabra srca mogao je trag svojih stopa ostaviti po cijelom svijetu, kročiti tamo gdje ljudska noga do tada nije kročila, dotaknuti hridine za koje i ne znamo da postoje. Učenici, a i odrasli, svim su osjetilima upijali predavanje. Vrijeme je prohujalo kao da ga je odnio vjetar s Himalaje, Kilimandžara...

Sjećanje na ovaj susret i razgovor s gospodinom Božićem ostat će u svakome od nas trajno sačuvano u najskrovitijem kutku našeg bića. Sjećat ćemo se velikog čovjeka kojemu su jednostavnost, skromnost i ljudskost drugo ime. I za kraj, napišimo riječi kojima su učenici zahvalili Stipi Božiću na susretu: „Putujte još dugo, otiđite na mjesta na kojima još niste bili. A onda nam opet dođite i pičajte o onom što ste vidjeli i doživjeli.“

……………….

Antica RAJČIĆ