Koje zemlje najviše troše na edukaciju od ranog djetinjstva?

…ili puno manje od prosjeka od 0,8 posto svih zemalja uključenih u analizu koju je objavila Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj.

Izdatci SAD-a putem postotka BDP-a nisu uključeni u sljedeći grafikon preuzet iz izvještaja, ali grafikon pokazuje rang nekoliko zemalja.

• Starting Strong 2017 ( https://www.oecd.org/edu/starting-strong-2017-9789264276116-en.html ) predstavlja prikaz sustava ranog djetinjstva u 30 zemalja, uz nedavne reforme.
•  Starting Strong V: Transitions from Early Childhood Education and Care to Primary Education ( https://www.oecd.org/publications/starting-strong-v-9789264276253-en.html ) se fokusira na to kako djeca mogu prijeći iz primarne u osnovnu edukaciju na način koji održava pozitivne utjecaje ranog učenja.

Edukacija i briga od ranog djetinjstva doživjele su porast pozornosti u zemljama u kojima je to OECD istraživao. Ali, organizacija također upozorava na to da su razlike u izdatcima blisko povezane s veličinom populacije mladih ljudi, koliko godina djeca općenito provode u programima od ranog djetinjstva, plaćama učitelja i omjeru između djece i osoblja u pojedinim zemljama.

OECD-ov izvještaj navodi da u Velikoj Britaniji, na primjer, djeca obično odlaze iz sustava predškolske edukacije u dobi od 4 godine, stoga zemlja ne ulaže toliko vremena na tu fazu dječje edukacije kao druge zemlje u kojima osnovna edukacija počinje kasnije. Na primjer, u Poljskoj i Švedskoj djeca počinju osnovnu edukaciju u dobi od 7 godina.

JOŠ NEKI ZAKLJUČCI IZVJEŠTAJA:

• Unatoč tome što moraju imati prvostupničku diplomu, u većini zemalja odgajatelji od ranog djetinjstva zarađuju manje od učitelja u osnovnim školama sa sličnim edukacijskim pozadinama.
• Više od 70 posto majki u Danskoj, Luksemburgu, Nizozemskoj, Portugalu, Sloveniji i Švicarskoj radi, a te zemlje također imaju najviši postotak djece upisane u neki oblik službene dječje skrbi.
• U prosjeku, 15-godišnjaci koji su imali pristup edukaciji od ranog djetinjstva tijekom barem dvije godine postižu bolje rezultate na PISA-inim testovima od djece koja nisu imala isti pristup.

Pomaganje djeci da uče kod kuće i više kontakta između učitelja i roditelja snažno su povezani s kasnijim akademskim uspjehom djece i njihovim socio-ekonomskim razvojem. [ Izvor: blogs.edweek.org ]