Učenici iz 'Hribara' i 'Kumičića' učili stvarati bliskije i iskrenije kontakte

Riječ je o projektu namijenjenom učenicima sedmih i osmih razreda koje su provele psihologinje Sandra Raković i Hana Matejašić iz Udruge Promjena, a financirao ga je Pravni odjel za predškolski odgoj, školstvo i šport Grada Velike Gorice. Bila je to prilika da se učenici tih škola povežu na drugačiji način. Psihologinje su, inspirirane današnjom vrlo uobičajenom i učestalom komunikacijom putem društvenih mreža, osmislile program koji je djecu i roditelje vodio korak po korak u bliskiji i iskreniji kontakt sa sobom, pa onda i s drugima.

Mobiteli, online komunikacija i televizija dio su modernog načina živote te često zamjenjuju kvalitetan kontakt uživo. To dovodi do činjenice da se ljudi sve više i više udaljavaju jedni od drugih. Prilika za pravo upoznavanje i bliskost dolazi uz duboki kontakt s drugima, ali tako da se čujemo i razumijemo, a najbolje se to postiže kad se najprije povežemo sa sobom. Program “Kad lajkam sebe, ja zapravo lajkam i tebe” sastojao se od sedam kreativnih, iskustvenih radionica. Pet je bilo namijenjeno isključivo učenicima, jedna samo roditeljima i jedna je bila zajednička radionica.

– Cilj je bio razvijanje povezanosti posebno unutar grupe vršnjaka, dakle posebno među učenicima, posebno među roditeljima, a onda i među njima međusobno – poručuju iz Udruge Promjena.

Kreativne aktivnosti temeljile su se na ekspresivnim art tehnikama, glumi, tjelesno orijentiranom integrativnom pristupu i pokretu te pa temi pristupilo na nešto drugačiji način.

Radionice su bile prilagođene potrebama grupe – učenici su crtajući svoje skrivene strahove, a potom ih dijeleći u grupi povjerenja i podrške otkrili da nisu usamljeni u svojim problemima, da i drugi dijele njihove osjećaje, osjetili su snagu podrške i prihvaćenosti. Stvarala su se nova prijateljstva i bliski odnosi, otkrivale vrline i gradili zajednički projekti. Uz mini predstave, koje su sami kreirali, spoznali su moć suradnje i kako se mogu povezati i kad nisu mislili da je to moguće. Bilo je suza i smijeha, iskrenih zagrljaja i podrške. 

– Privrženost i bliskost koju instinktivno stvaramo s majkom, a onda kasnije i s drugima, temelj su naše potrebe za preživljavanjem i sigurnošću. Kasnije u životu takve odnose težimo stvarati i s nama najbližima. Tu je i odgovor na pitanje zašto je toliko važan duboki kontakt i zašto je važno osvještavati važnost kvalitetnog kontakta i povezivanja s drugima – objašnjavaju iz Udruge.

S obzirom na to da današnji način života ostavlja sve manje prostora za pravi kontakt, ovakvi programi vrlo su važni pa ih valja uvesti i neprestano provoditi u školama i zajednici.

– U prilog rečenom idu i dojmovi djece i roditelja, i malih i velikih, koji su prošli program i iskazuju potrebu za više ovakvih susreta i kvalitetnim druženjem – zaključuju iz Udruge. [ IZ DRUGIH MEDIJA | kronikevg.com ]