Mnoga djeca danas postaju narcisi

Jedan stariji profesor koji je u službi već trideset godina, piše Martina Leibovici-Mühlberger u svojoj knjizi, rekao je kako su se prije tri ili četiri djeteta u razredu po nečemu razlikovala od ostalih, a danas su samo tri ili četiri djeteta potpuno normalna.

On je primijetio isto što i ja u svakodnevnoj praksi: sve više djece ima nekakvu posebnost u ponašanju, ponašaju se kao tirani ili su potpuno otporni.

Nije li to pomalo paušalna ocjena?

Ne, udvostručio se broj djece koja su prošla psihoterapijsko liječenje u Austriji od 2005. godine. Postoje, naravno, divna djeca, ali primjećujem promjenu fine mehanike društva. Sve je više djece upadljivog ponašanja već u dobi od devet i deset godina. Imam dvojbe o tome hoćemo li ih moći učiniti funkcionalnim članovima društva.

Zašto se ta djeca bune?

Jer nisu odrasla u okruženju pogodnom za djecu. Jer njihovi roditelji ne rade svoj posao. Oni jednostavno trebaju preuzeti odgovornost za svoju djecu i osigurati im siguran i kontroliran prostor u kojem se mogu razvijati. Trebaju postaviti jasne granice i unutar tih granica dopustiti djeci da se preispituju.

Kako prepoznati da su djeca otuđena?

U praksi viđam desetogodišnje anoreksičare, djecu u depresiji i one koji se samoozljeđuju. To je stečaj našeg društva koje tako malo pažnje pridaje djeci. Roditelji ih više ne mogu kontrolirati. Imala sam jednog osmogodišnjaka koji je rekao: „Rado dolazim, ovdje sam se upoznao“, bio je sretan zbog granica koja sam mu postavila, a prvi dan kad je došao skakao je po kauču kao manijak.

U čemu točno griješe roditelji?

Kod roditelja vidim ekstreman strah da će strogim pravilima nekako naštetiti djeci. Djetetu odašilju poruku da može činiti što hoće i ne usuđuju se od njega zahtijevati nešto što iziskuje napor. Imala sam slučaj devetogodišnjaka koji je još spavao u bračnom krevetu između roditelja koji su bili stariji akademski par. Kad mu kažu da to više ne može tako, on ih počne udarati, a oni to dopuštaju. Ali, roditelj mora biti čvrst i zadržati autoritet! Inače će dijete prerano postati autonomno i zamijenit roditelje grupom vršnjaka. Oni kažu nešto poput: „Ne ide mi se više s tobom u šoping, idem s prijateljima!“

To i nije tako loše.

Ovisi o dobi u kojoj se to događa. Budući da pubertet danas počinje prije, to već može biti slučaj sa 12 godina. Tada se ta veza koju dijete treba imati samo s roditeljem seli na vodećeg člana vršnjačke skupine. To najčešće znači da jednooki vode slijepe jer je razlika u godinama obično mala. Vrijednosti se tisućama godina prenose s jedne generacije na sljedeću, koja te vrijednosti ispituje ulaskom u pubertet. Tako treba biti, tako je red. Danas pak imamo puno prenošenja vrijednosti horizontalno, unutar generacije, što počinje već sa 12-14 godina. To je novitet i vodi k vrsti apsurdne biznis kulture koja je narcisoidna i brutalna. Tako se uništava potencijal djece. Ona nisu ništa gluplja od nas, ali ne mogu koristiti svoj intelekt ako se otuđe od društva.

Zašto roditelji nisu u stanju postaviti granice?

Društvo se uvijek mijenja, i to je normalno. Posljednjih četvrt vijeka puše vjetar slobode i samospoznaje. Prije smo imali „hladni rat“, a zatim su „pobijedili“ Zapad i slobodni razvoj pojedinca. Budući da svaki roditelj želi najbolje svom djetetu, mnogi od njih su pomislili da je ta ista maksimalna sloboda najbolja i za njihovu djecu.

Što je u tome tako loše?

Sve! Kad djeca rade što hoće, ne uče se ni izdržljivosti ni koncentraciji, nisu u stanju popustiti i odgoditi svoje potrebe, a isto tako propuštaju naučiti gledati na stvari dugoročno. Prve posljedice pretjerano liberalnih odgojnih metoda javljaju se u školi, kad se dijete suoči s neuspjehom i različitim mišljenjima. Tu prvi put stječe iskustvo gdje se ne divi svatko svakom njegovom koraku. Dijete proživljava frustraciju i to se očituje u njegovom ponašanju. Tu bi roditelji trebali reagirati ili zatražiti pomoć. Nažalost, oni često staju u obranu djeteta i zauzimaju njegovu stranu sve do mature.

Zar se u nekom trenutku ne preraste problem?

Ne uvijek. Neka djeca su prerasla u narcise i u nekom trenutku stiže naplata. Malo roditelja uzdržava svoju djecu cijeli život. U nekom trenutku roditelj će reći: „Vrijeme je da zarađuješ svoj novac“, a tada će se mladi čovjek osjećati prevareno i izdano jer roditelji su ga cijeli život tretirali kao princezu ili princa, govorili su da se ne treba naprezati i da ocjene nisu važne. Sad su odjednom njime nezadovoljni jer se ne trudi dovoljno. To kod mladih ljudi vodi u agresiju. Imala sam u praksi mnogo mladih ljudi koji su govorili da mrze svoje roditelje jer su im okrenuli leđa.

Zar se ne uspostavlja trajna veza između roditelja i djece kad roditelji djetetu priznaju vlastitu volju i puste ga da po njoj postupa? Zar ne profitiraju obje strane od te povezanosti?

Ne. Nešto ste pomiješali. Ako roditelji čine sve za djecu, to ne znači automatski da ih oni zato moraju voljeti i biti vezani za njih. Upravo suprotno, takva djeca nemaju poštovanja prema roditeljima jer im ne postavljaju granice i ne čuvaju ih i ne njeguju unutar tih granica. Dijete se osjeća samo i nema nikakvu strukturu na ovom svijetu. U svojim roditeljima ne vidi osobe, nego djelatnike i osjeća se kao šef. S druge strane, to vodi k tome da djeca nemaju osnovnu sigurnost, ne znaju tko ih može zaštititi niti na koga se mogu osloniti.

Koje su posljedice u odrasloj dobi?

Tim ljudima bit će u životu teže nego njihovim roditeljima. Nemaju dovoljno motivacije, nisu sposobni potruditi se. Ne žele puno raditi prije nego postanu šef. I još nešto, ti ljudi ne žele se brinuti o starijim generacijama. Oni u sebi imaju programiranu postavku koja kaže: "Ja sam važan i pretjerano angažiranje oko drugih, a posebno žrtvovanje za druge, kosi se s mojim potrebama". Oni nose „ja-naočale“. Vrednuju samo ono što im donosi korist. To je čista narcisoidnost. No, društvo u kojem se generacije neće držati zajedno, raspast će se.

..................

NAPOMENA: 

• Frankfurter allgemeine Zeitung (FAZ) – ugledne i utjecajne dnevne njemačke novine. Osnovane su 1949. godine, a dnevna im je naklada viša od 380 tisuća primjeraka.
• Izvor: faz.net