Poučiti ili nagovoriti da nauče?

Piše: Dinka JURIČIĆ | 

Povijest je puna primjera velikih učitelja koji su svojom govorničkom moći privlačili ljude s raznih strana svijeta da ih dođu slušati. Ljudi nisu dolazili samo kako bi čuli poruku, dolazili su čuti čovjeka koji govori i doživjeti njegove riječi. Aristotel je prije 2500 godina u svojoj Retorici govorio o trima sastavnicama vještine velikih govornika: sadržaju govora (logos), vjerodostojnosti govornika (ethos) i strasti koju on unosi u svoj govor, kojom zrači i prenosi je slušatelju (pathos).

Kad govornik mudro ispreplete sve tri sastavnice o kojima je Aristotel govorio, njegova govornička moć postaje golema. „Može prodrmati narod koji je omlitavio i obuzdati neobuzdane”, tvrdio je Kvintilijan.

Mnogi učitelji koji imaju problema s nezainteresiranošću učenika na satu iznimno su dobri poznavatelji sadržaja koji predaju i najčešće dobro znaju objasniti počela i koncepte. Zadubljeni u sadržaj, međutim, zaborave da čovjek koji nekoga želi poučiti ne govori ušima slušatelja, nego njihovim srcima. Kad srca nagovoriš da slušaju, širom će se otvoriti vrata uma. Tek kad se to dogodi, počinje istinsko poučavanje.

Digitalno je doba izazvalo prilično burne promjene među novim naraštajima učenika i naglavačke okrenulo neka od načela poučavanja koja su vrijedila stoljećima. Promijenio se odnos prema autoritetima, podatcima, vremenu, linearnosti, govoru kao mediju, smislu učenja… Slijedi nekoliko korisnih savjeta o logosu, ethosu i pathosu za uspješno poučavanje novih naraštaja učenika:

LOGOS

1. Krenite od velike slike. Prikažite koncept, princip, ideju – skicirajte bitno. Učenici prvih nekoliko minuta pozorno slušaju što govorimo. To su dragocjene minute: u njih treba sažeti najvažnije. Što dulje govorimo, manje će toga čuti, manje će se truditi razumjeti i zapamtiti.

2. Manje je više. Obično nakon kratko predočenoga koncepta počinjemo njegovu razradu, prelazimo na detalje i primjere. Osnovno je pravilo: ne prepričavati udžbenik! Ne samo što je nepotrebno nego je i sasvim kontraproduktivno zasuti učenike hrpama informacija. Pravilo je ispričati im mrvicu, ali ih pitanjima i zadatcima voditi da ostatak informacije popunjavaju sami.

ETHOS

1. Uloga današnjega učitelja nije u tome da učenicima prenosi informacije, nego da im pomogne naučiti. Umjesto da učenike prisiljava slušati ono što im tumači, poticat će ih da razmišljaju i pitaju. Odgovarajući na njihova pitanja, jasno će im i jednostavno protumačiti ono što ne razumiju. Takvog učitelja učenici cijene i vole, osjećaju da je tu za njih kako bi im pomogao riješiti probleme koje sami ne mogu riješiti. Za uspješno poučavanje/nagovaranje neopisivo je važan učenikov osjećaj da je učitelju više stalo do toga da mu pomogne naučiti nego da ga uhvati u onome što ne zna i kazni slabom ocjenom.

2. Povremeno pokažite učenicima da ste samo ljudi: ispričajte im priču, podijelite s njima neku zgodu o sebi, svojem kućnom ljubimcu, nasmijte ih. Pomozite im da se nekoliko minuta opuste i dožive vas kao prijatelja, a onda se vratite poučavanju.

PATHOS

Neka učenici osjete koliko volite svoj predmet i svoj poziv. Dok govorite, povremeno se osmjehujte. Radi pojačavanja dojma, kažite im: Sad ćete čuti nešto doista zanimljivo..., Ovo će vas začuditi..., Ovo je  genijalno…, Nećete vjerovati… Prenesite im svoj zanos. 

„Moć je uvjeravanja i nagovaranja u strasti, u emocijama kojima zračiš. U tebi mora gorjeti ono što u drugima želiš zapaliti”, pisao je sveti Augustin.