Radionica 'Očekivanja roditelja od škole i učiteljice'

Na razne se načine pokušavamo nositi s time. Našim roditeljima bilo je tada nezamislivo i nestvarno da pritiskom na nekoliko brojeva ili slova na tipkovnici računala ili pametnog telefona (koji tada nisu imali) imaju uvid u sve što im dijete toga dana radi u školi.

Sad je sve to dostupno mnogim roditeljima. Većina njih svaki dan provjerava ocjene, ali se i opterećuje nekim možda nevažnim stvarima koje bi dijete u školi zajedno s učiteljicom riješilo uz igru, razgovor i dogovor.

Tim povodom odlučila sam napraviti roditeljski sastanak o temi „Očekivanja roditelja od škole i njihove učiteljice“.

Roditelje sam podijelila u četiri skupine.

U svakoj skupini bilo je sedam roditelja. Na stolu su ih dočekale kuverte na kojima su bila napisana pitanja. U kuverti su bili papirnati „sastavni dijelovi škole“ na koje su trebali napisati svoje odgovore i na kraju „izgraditi“ školu.

Da bi odgovorili na pitanje što očekuju od učiteljice svojega djeteta, roditelji su trebali otvoriti drugu kuvertu u kojoj su bile cvjetne latice. Na njih su pisali svoje odgovore. Na kraju su latice složili u cvijet koji simbolizira naše zajedništvo, suradnju i napredak.

Vrlo sam se ugodno iznenadila zanimanjem roditelja za ovu temu. S puno entuzijazma i volje odgovarali su na postavljena pitanja, bez žurbe i neugodnih komentara. Na kraju je svaka skupina izabrala svojeg predstavnika, koji je svima pročitao što su napisali. Zajedno smo komentirali. 

Budući da su se roditelji toliko potrudili, očekivali su i od mene da dam svoj osvrt.

„Svi mi imamo neka očekivanja, ne bi bilo dobro da ih nemamo, samo se moramo potruditi da ta očekivanja budu primjerena djeci i vremenu u kojem živimo. Tehnika i tehnologija 'gaze' nas ubrzanim tempom, trebamo paziti na vrijednosti koje naša djeca nose u sebi i pokušati ih uputiti u tom smjeru. Dragi roditelji, kad naša djeca odrastu i postanu odrasli ljudi, mislim da nitko od nas ne može predvidjeti što će postati. Jedno je sigurno, nitko ih neće pitati s koliko su prošli prvi razred, jesu li imali koju lošu ocjenu zbog koje su se mame i tate ljutili, ponekad i svađali, koje su marke tenisica i majica nosili u drugom razredu… Vjerujte mi, gledat će ih kakvi su ljudi, koliko imaju prijatelja, kako se odnose prema roditeljima i vlastitoj djeci, što postižu u životu i kakvi su na svojim radnim mjestima… Upravo to bi trebala biti naša zajednička zadaća kao roditelja i učitelja – usaditi im neke ljudske vrijednosti i sposobnosti da bi što lakše i uzdignute glave kročili kroz život.“

Nakon toga sam roditeljima podijelila malu brošuru, podsjetnik što im sve i kako može pomoći na našem zadanom putu. 

...............

Željka ŠOŠTARČIĆ LAUŠ, učiteljica razredne nastave | OŠ „Ivan Benković“, Dugo Selo