Učeći o strahotama holokausta, spoznajemo koliko je važno biti čovječan

...obilježavanjem Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta i posjetom koprivničkom Spomen-području Danica.

Svrha je toga stručnog skupa bila upotpuniti znanja učitelja o holokaustu i zločinima protiv čovječnosti tijekom Drugoga svjetskog rata u Hrvatskoj i Europi, unaprijediti njihovo znanje u vezi s ljudskim pravima, smanjivanjem predrasuda te boljim razumijevanjem povijesnih i suvremenih oblika netolerancije i diskriminacije, upoznati ih sa smjernicama za poučavanje o holokaustu i drugim oblicima genocida i osposobiti za primjenu suvremenih pristupa i metoda poučavanja i učenja te za uporabu nastavnih materijala za poučavanje o holokaustu.

Stručni skup u Hotelu Podravina otvorila je njegova voditeljica i viša savjetnica za povijest Agencije za odgoj i obrazovanje Loranda Miletić. Objasnila je na primjerima koliko su za učitelje iz Hrvatske važni i korisni seminari o poučavanju i učenju o holokaustu. Zatim je pročitala pismo francuskog veleposlanika u kojem je on dao potporu tom skupu i naglasio da se jedino uz takvu sustavnu edukaciju sadašnjih i novih naraštaja može očekivati veća demokratizacija društva i veća opća dobrobit. Skupu su nazočili i obratili mu se zamjenica gradonačelnika Melita Samoborec, koprivničko-križevački dožupan Ivan Pal te predsjednica Židovske općine u Koprivnici Sanja Švarc-Janjanin.

Nakon pozdravnih govora nastupio je pjevački zbor nižih razreda OŠ „Đuro Ester” s izvrsnom izvedbom židovske tradicijske pjesme Tumbalalaika.

Otvaranje je obilježila i projekcija tridesetominutnog filma Imperijalnog ratnog muzeja u Londonu Židovi u prijeratnoj Europi: Kako smo živjeli? za čije je prikazivanje AZOO dobio posebnu dozvolu i titlove na hrvatskom jeziku. U filmu su prikazani intervjui i stare snimke života Židova iz svih slojeva, razlike među njima u pogledu imovine i religijske prakse te što su proživljavali u školi i na poslu nakon pojave Adolfa Hitlera i politike antisemitizma. Objašnjeni su i nazivi poput jidiš, štetl, šabat, bund, cionizam i sl. Film je ostavio snažan dojam na sudionike skupa.

Glavno predavanje prvog dana održao je dr. sc. Tal Brutmann iz Memorijalnog centra Shoah u Francuskoj. Interaktivnim pristupom predavač je sudionicima skupa predočio pisane dokumente, karte i fotografije nastale prije i tijekom Drugoga svjetskog rata, u razdoblju od 1933. do 1945. Ti dokumenti prikazuju nacističku propagandu, nasilnu deportaciju, prisilan rad, getoizaciju, kolaboracionizam i „konačno rješenje”. Svrha je njegova predavanja bila pokazati kako nas pojedine fotografije mogu zavarati kao promatrače, namjerno ili nenamjerno, te kako nas često upravo naše predznanje iz tog razdoblja može navesti na pogrešan zaključak, odnosno pogrešno prepoznavanje. Svojim je interaktivnim predavanjem pokazao važnost poznavanja dokumenata i njihova istraživanja kako bi učitelji mogli još kvalitetnije potaknuti kritičko razmišljanje u učenika. Predavanje je nastavljeno i idućeg dana, a u njemu su se obrađivale razlike između sabirnih logora i logora smrti.

Drugog dana seminara, nakon nastavka predavanja dr. sc. Brutmanna, viša savjetnica AZOO-a Renata Ozorlić Dominić održala je prezentaciju programa Pestalozzi Vijeća Europe. Taj je program usmjeren prema osobnom i profesionalnom razvoju učitelja i drugih stručnjaka u obrazovanju.

Nastavak je obilježen radionicama Miljenka Hajdarovića, Valerie Turk-Presečki i Szilvije Petö-Dittel.

Sudionici radionice Miljenka Hajdarovića, nastavnika povijesti iz Srednje škole Čakovec, bavili su se razumijevanjem razlike između primanja i procesuiranja informacija u učitelja i učenika te kako učenicima pomoći da nauče kritički razlikovati valjan internetski tekst od netočnog. Nakon što su bili razvrstani u timove, učitelji su dobili zadatak napraviti plakat prema dodijeljenim im pitanjima o mediju koji su dobili – tisku, filmu, gramofonskoj ploči, radiju ili televiziji. Sljedeći zadatak bio je odabir odgovora na pitanja prikazana na platnu za projiciranje s pomoću QR koda koji je voditelj radionice skenirao, a taj je sken prikazivao odabrane odgovore razvrstavajući ih prema rednom broju QR koda. Posljednji dio radionice bio je rad na tekstu s pitanjima. Dio učitelja dobio je temu Jasenovac, a drugi dio temu o Vjekoslavu (Maksu) Luburiću. Svrha tog dijela radionice bila je usporedba podataka iz različitih izvora i kritičko promišljanje o njima.

Na trosatnoj radionici Valerie Turk-Presečki, nastavnice povijesti iz Gimnazije Daruvar, provedeno je pet aktivnosti koje su uključivale proučavanje ponašanja ljudi tijekom holokausta i mogućnosti osobnog izbora. Sudionici su raspravljali o tome kakve rezultate mogu očekivati u nastavi ako se odluče za rad o toj temi. Radionica je počela podjelom tekstova iz četiriju različitih izvora, a teme su bile bijeg Židova iz geta, bilješke iz dnevnika oficira SS-a, Židov kojega su nacisti postavili kao voditelja geta te reakcija stanovnice sela povrh jednog logora na prizore ubojstava zatočenika. Učitelji su trebali ocijeniti osjetljivost svakog izvora i prikladnost njihove uporabe u nastavi, a svoja su mišljenja izrekli na plakatima i zalijepili ih na zid prostorije u kojoj se radionica održavala. Drugi dio radionice bila je analiza stripa Maus Arta Spiegelmana, a u trećem dijelu valjalo je izvući tri zaključka iz teksta Jamesa Wallera pod nazivom Becoming Evil: How Ordinary People Commit Genocide and Mass Killing. U završnom dijelu radionice učitelji i voditeljica radionice sjeli su ukrug i raspravili o tome što mogu očekivati od učenika odaberu li kao temu razgovora pitanje moralnog izbora, smatraju li da su spremni poučavati učenike o tome te što bi ojačalo njihove kompetencije i odluku da te teme uključe u svoju nastavu. Učitelji su iznijeli pozitivna i negativna iskustva pri pokušaju obrađivanja takve tematike te se složili da je osjetljiva tema poput holokausta iznimno zahtjevna za nastavu, osobito zbog moralnih pitanja.

Na predavanju s radionicom Szilvije Petö-Dittel iz Jeruzalema pod nazivom „Two Parent's Visions for a World After The Genocide” predstavljene su priče dviju židovskih obitelji – iz Češke i Nizozemske – u kojima su roditelji govorili o tome kakvu budućnost žele svojoj djeci – Tommyju i Tswiju.

Na kraju drugoga dana stručnog skupa predstavljen je međunarodni projekt „Memory Walk” (Hod sjećanja) s temom istraživanja spomenika kao spone između prošlosti i sadašnjosti te o različitim interpretacijama istog spomenika. Od 2012. u Hrvatskoj je unutar projekta „Memory Walk” održano šezdesetak radionica, a predstavljačice projekta Ida Ljubić (Ugostiteljsko-turističko učilište u Zagrebu) i Marija Gabelica (Srednja škola Koprivnica) objasnile su sudionicima skupa sastavnice petodnevne radionice (od teorije i terenskog istraživanja do montiranja i prezentacije) te naglasile da je jedno od najvažnijih obilježja te radionice to što su učenici u samom središtu procesa istraživanja i učenja.

Treći dan stručnog skupa počeo je izlaganjem Lidije Vranar, učiteljice povijesti iz Osnovne škole Antuna Nemčića Gostovinskog u Koprivnici, o političkom, društvenom i kulturnom životu Židova u Koprivnici. Židovska zajednica uspostavljena je u Koprivnici 1850./51., a neki od istaknutih pripadnika zajednice bili su stanovnici Koprivnice Željko Selinger, Milan Graf, Branko Švarc, Slavko Löwy i dr. Nakon gotovo sto godina postojanja židovska je zajednica zatrta u noći s 23. na 24. srpnja 1941. kada je 218 Židova uhićeno i odvedeno u logore. Samo ih je 13 preživjelo holokaust.

Dražen Ernečić, kustos Muzeja grada Koprivnice, govorio je o zbirci Judaica, koprivničkoj sinagogi i logoru Danica. Godine 2000. izaslanstvo  Yad Vashema snimilo je i registriralo zbirku Judaica, a 2016. godine zbirka je postala kulturnim dobrom Republike Hrvatske. Sinagoga u Koprivnici izgrađena je 1893., a Slavko Löwy obnovio ju je 1930. Kustos Ernečić naglasio je da je sinagoga danas, nažalost, u vrlo lošem stanju i izložena daljnjem propadanju. Istaknuo je i to da je koncentracijski logor Danica bio prvi takav logor u Hrvatskoj osnovan već 15. travnja 1941.

Potom su na stručnom skupu predstavljeni školski projekti učitelja i nastavnika iz Koprivnice (Gordana Trnski, Milivoj Dretar, Lidija Vranar). Nastavnica Gordana Trnski iz Gimnazije „Fran Galović” predstavila je projekt „Dvostruki teret” u kojemu su učenici proučavali živote pojedinih Židova, antifašistički pokret, spašavanje Židova tijekom Drugoga svjetskog rata, ženski logor unutar logora Danica i dr. Svoj su projekt predstavili u središtu grada pod nazivom Mapiranje Koprivnice. Postavili su putokaze koji su pokazivali koja su mjesta u Koprivnici istraživali u sklopu projekta. Učenici su stajali pokraj putokaza i odgovarali prolaznicima na pitanja. Nastavnik povijesti Milivoj Dretar održao je izlaganje o putovanju pod nazivom Il Treno Della Memoria (Vlak sjećanja) na koje su se zaputila 23 Hrvata,od kojih 13 učenika. Riječ je o putovanju na relaciji Rijeka – Ljubljana – Salzburg – Krakov čija su odredišta koncentracijski logori Auschwitz i Birkenau. Razgledanje tih logora organizirano je uz stručno vodstvo. Posjet Auschwitzu snažno se dojmio svih posjetitelja, osobito učenika. Saznali su da su nacisti među 1000 ljudi koji bi vlakom bili dopremljeni do Auschwitza izabrali samo 50-ak najsposobnijih za rad u logoru, a ostale bi odveli ravno u plinsku komoru. Odrezanu kosu logoraša prodavali su kao punila za kaučeve, sjedalice ili pak za izradu predmeta od tkanine. Samo deset centimetara ispod razine tla u Birkenauu nalaze se slojevi pepela pogubljenih logoraša. Nastavnik Dretar istaknuo je kako je jedna od učenica ustvrdila da učenjem o stradavanju civila spoznaju koliko je važno biti čovječan. Učiteljica Vranar predstavila je projekt poučavanja o holokaustu koji je provela među učenicima Osnovne škole Antuna Nemčića Gostovinskog. Zahvaljujući tom projektu, učenici su saznali zanimljivosti o djelovanju Židovske općine Koprivnica.

Skup je nastavljen nizom radionica s temom holokausta, a završio je predavanjem dr. sc. Gorana Hutineca o koncentracijskom logoru Danica i osvrtom sudionika na sadržaj izlaganja i radionica pod vodstvom viših savjetnica AZOO-a Lorande Miletić i Renate Ozorlić Dominić.

Prema predavanju dr. sc. Gorana Hutineca, u Danici nije bilo dokazanih masovnih ubojstava, a i većina ljudi nije bila dugo zadržavana u tom logoru, već su ubrzo bili prebačeni u druge logore, poput Jadovna i Jasenovca, koji jesu označeni kao logori smrti, Kruščice, Nove Gradiške, Loborgrada (pretežno ženski logor). Danica je otvorena u travnju 1941., a napuštena u rujnu 1942.

Učitelji su pozitivno ocijenili stručni skup jer su osim stečenih znanja i razmjene iskustva s predavačima i kolegama dobili informacije, materijale, ideje i načine kako uklopiti ovako osjetljivu tematiku u nastavu.

Stručni je skup završio 27. siječnja 2017. obilježavanjem Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta u školama Republike Hrvatske te posjetom Spomen-području Danica i komemoracijom uz stručno vodstvo učitelja Milivoja Dretara i izlaganje učitelja i učenika koprivničkih osnovnih i srednjih škola.