Učenici: Bez vode nam nema života!

...koji se potom izravno prezentirao u Marrakeshu, na dvotjednom samitu UN-a COP22.

Putem internetskih platformi i videokonferencija omogućena je suradnja škola širom meridijana i paralela, a temeljni mu je cilj bio uključiti i senzibilizirati mlade diljem planeta za klimatske promjene, u zajedničkima istraživanjima, raspravama i razmjenama iskustava izraziti stavove o načinima očuvanja voda i klimatskim promjenama.

– Svake godine se održava UN-ova konferencija na kojoj se okupljaju ljudi iz cijelog svijeta, politički čelnici, znanstvenici i oni koji se bave klimatskim promjenama. Preklani je konferencija bila u Parizu, lani u Maroku, a osnovna nakana je donijeti neke odluke vezane uz borbu protiv klimatskih promjena i početi ih primjenjivati u svojim zemljama – otkriva prof. Višnja Vuko, mentorica ZD tima uz kolegu Edina Kadića.

– Zanimljivo je na ovakvim velikim konferencijama inzistiranje da mladi ljudi, učenici iz cijelog svijeta, imaju pravo glasa, i pravo izraziti svoje mišljenje i stavove o tako važnim temama. Naša škola se u projektu našla u skupini škola iz cijelog svijeta. Društvo su nam činili SAD, Kanada, Australija, Južnoafrička Republika, Filipini, Maroko, Indija, Tajvan, Gana… Konkretan cilj projekta je bio okupiti mlade ljude iz različitih škola, različitih zemalja i navesti ih da razmjenjuju iskustva vezana uz klimatske promjene u svojoj okolini (naglasak je bio na vodi, agrikulturi i energiji), da promišljaju o tome što se po njima dobro radi u zemljama iz kojih potječu, koji su specifični problemi i koja bi rješenja oni ponudili. Konačna zadaća je bila napisati dokument u kojem su sažeta sva razmišljanja i prijedlozi svih učenika koji su sudjelovali u projektu i taj dokument je prezentiran i dan svim svjetskim čelnicima – upoznaje nas profesorica kemije i biologije i napominje kako je sam rad bio koordiniran preko web stranice tigweb.org, specijalizirane upravo za takvu vrstu globalnih projekata u školstvu, organiziranje raznih predavanja preko interneta za učenike i videokonferencija.

– Imali smo na raspolaganju virtualnu učionicu u kojoj su bili učenici i mentori, nešto kao Facebook za učenje, na kojoj smo svakodnevno dobivali zadatke koje smo trebali ispunjavati, tipa čitanja određenih dokumenata, pisanja osvrta na određene znanstvene članke, trebali smo provoditi određene ankete, analizirati rezultate. Na raspolaganju su nam bili i stručnjaci iz različitih područja, koji su nam pomagali u razumijevanju nekih stručnih pitanja iz područja obnovljivih izvora energije ili agronomskih tema. U početnoj fazi radili smo samostalno, a zatim nam je dodijeljena škola iz JAR-a, s kojom smo trebali usporediti svoju zemlju i naš dotadašnji uradak.

Tako smo organizirali videokonferenciju na kojoj su đaci međusobno razgovarali i pomoću koje su uvidjeli da se svaki dio Zemlje suočava s drugačijim problemima.

......................................

Radišna ekipa

Projektni tim škole predstavljali su učenici: Tena Tunjić, Katarina Radović, Antea Škalec, Toni Vidaić, Leonarda Božulić, Doris Anić i Kristina Perica.

­– U startu smo odlučili da ćemo odabrati polaznike starije dobi, a budući da je 3.c farmaceutskih tehničara jedini u kojem oboje mentora predajemo, bio nam je logičan izbor. Đake nismo mi odabirali, nego su oni sami iskazali želju da rade na projektu, ništa im nije bilo teško učiniti, doći u suprotnu smjenu, ostati dulje u školi. Bili su odlični, odgovorni, držali su se svih rokova… – govori prof. Višnja Vuko ne bez ponosa i ne propušta istaknuti:

– Prvi koji je krenuo i došao k meni s izvrsnom idejom bio je prof. Kadić, koji je i prije vrlo uspješno surađivao s Kanađaninom Terryjem Godwaldtom, zaduženim za vođenje cijeloga projekta i voditeljem centra za globalnu edukaciju – Centre for Global Education Queen Elizabeth High School iz Edmontona.

......................................

Naše učenike je šokiralo, na primjer, što je u tom dijelu Južnoafričke Republike bila tolika nestašica vode, jer im kiša nije mjesecima padala, da je tamošnja vlada nametnula restrikciju vode, dok se njihovi učenici nisu mogli načuditi što mi, na primjer, imamo dovoljno vode, toliko da možemo njome prati i ulice po naseljima. Među prvim zadatcima se našao anketni upitnik, naš uzorak je činilo 28 učenika, a smisao ankete je bio da procijenimo stavove i saznanja školaraca o klimatskim promjenama. Po tome većina đaka drži da klimatske promjene utječu na njihove zajednice, sela, gradove, državu, ali su priznali da ne rade dovoljno u svom svakodnevnom životu za dobrobit okoliša. Nadalje, smatraju da nisu dovoljno educirani i da se u Hrvatskoj ne pridaje previše pažnje problematici okoliša, mišljenja su kako to proizlazi iz činjenice kako svi smatraju da imamo predivnu prirodu i da tu staje cijela priča – navodi stručna mentorica i prenosi nam kako veliki dio ispitanika smatra da je problematika okoliša najveći ispit s kojim se susreće njihova i sve nadolazeće generacije, ali jednostavno misle da nisu dovoljno educirani te da će se baš ta needuciranost itekako osjetiti u nadolazećim godinama.

– U međuvremenu smo prisustvovali trima videokonferencijama na kojima smo uspoređivali rezultate anketa, gledali koje su sličnosti i razlike među zemljama i koju zemlju muče koji problemi. Nakon toga svaki tim je morao iznijeti određene prijedloge, a kod svih učenika vidljive su velika empatija i solidarnost. Oni smatraju da nije dobro što određene zemlje koje su industrijski i ekonomski razvijenije utječu na ekološke prilike u nerazvijenim zemljama.

Drže i da je edukacija najvažnija za boljitak svijeta, u nizu zaključaka i prijedloga zauzimaju se za odlučnije i snažnije politike koje potiču prebacivanje s fosilnih na obnovljive izvore energije, za bolju edukaciju farmera u manje razvijenim državama, poticanje bioraznolikosti u agrikulturi, poticanje uzgoja hrane karakteristične za to područje svijeta i za veću organsku proizvodnju hrane, a kompletan dokument koji su učenici napisali može se naći i pročitati na web adresi www.decarbonize.me – kazuje nastavnica i suvoditeljica HR projekta. [ IZ DRUGIH MEDIJA | narodni-list.hr ] Cijeli tekst PROČITAJTE OVDJE.