Pingvini s Rta dobre nade

Rt dobre nade ili Cape of Good Hope je vjerojatno najpoznatiji rt afričkog kontinenta. Mnogi ga (pogrešno) smatraju i najjužnijim rtom Afrike, jer to je ipak rt Agulhas.

Čak je i ime dobio na pomalo neobičan način. Prvi Europljanin koji ga je oplovio (tražeći put u Indiju) bio je Bartolomeo Dias. Kako je vrijeme u području rta bilo vrlo loše te se rt nije ni vidio s mora, Dias ga je prozvao Olujni rt.

No, tadašnji portugalski kralj koji je finacirao ovu ekspediciju istraživanja juga Afrike preimenovao je rt u nama danas poznati naziv kako ne bi obeshrabrio buduće putnike.

Rt dobre nade nalazi se oko 50 km južno od Capetowna . Vozeći se prema krajnjem jugu Afrike prolazimo kroz elitno predgrađe Capetowna – Clifton. Lijepa plaža mami na kupanje, no na jugu Afrike je zima, a vodič nas uvjerava da ovdje i ljeti temperatura ne prelazi 22ºC zahvaljujući hladnoj benguelskoj morskoj struji.

Pažnju nam privlači nešto drugo: velike kamene gromade (nastale najvjerojatnije urušavanjem tj. procesima erozije). Radi se o vrlo tvrdim i izuzetno starim vulkanskim granitnim stijenama.

Kako je gotovo čitava Afrika u geološkoj prošlosti bila dio prakontinenta Gondwana, nije  rijetkost naići na stijene ove (pa i veće) starosti.

Pravo iznenađenje tek slijedi!

Na plaži zvanoj Boulders Beach živi kolonija od oko 3.000 pingvina. Ako ste do sada mislili da pingvini žive samo na Antarktici bili ste u zabludi. Točnije bi  bilo reći da su pingvini ptice koje ne mogu letjeti, a žive na južnoj polutci.

Nama najpoznatiji (i ujedno najveći) su Kraljevski pingvini koji žive na Antarktici, dok se  ostale vrste pingvina uglavnom bitno manji veličinom  pojavljuju na obalama Australije i Novog Zelanda te Južne Amerike i Južne Afrike. Ima ih čak i na području ekvatora, točnije na otočju Galapagos.

Kako vole hladnija područja u umjerenom i žarkom pojasu pojavljuju se samo ako su to područja hladnih morskih struja.  Iako su to pomalo plahe i plašljive životinje zanimljivo su nas promatrale dok smo šetali po specijalno uređenim drvenim stazicama odignutim dvadesetak centimetara od tla.

Napokon, dolazimo i do samog rta Dobre Nade.

To je područje prirodni rezervat, a osim oznake koja vam govori da ste  na najjugozapadnijem rtu Afrike, pažnju su nam privukli i ostaci kelpa uz hladnu i vrlo vjetrovitu obalu. Izgledaju poput prilično debelih odbačenih plastičnih kablova. Radi se zapravo o ostacima podmorskih prašuma tj. morskih algi koje s visinom od 30-80 m pod morem tvore divovske šume. Danas se  koriste  za izradu umjetnog gnojiva, kozmetičkih preparata te u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji.

Uz svjetionik koji se nalazi na najvišoj točci u području rta Dobre nade upozoreni smo da pazimo na majmune babune kojih u području južno od Capetowna živi oko 500 i navodno se udružuju u bande koje napadaju ljude tražeći  hranu. Da li zbog našeg opreza ili iz nekog drugog razloga babune ipak nismo sreli.

Gordana Egartner Tkalec