Dojmovi o skromnoj školi u Kebemeru (Senegal)

U Kebemeru su nas vrlo srdačno dočekali učitelji i ravnatelj škole. Ravnatelj je predstavio školu, obišli smo sve objekte škole te susjednu školu (RN i mala škola). Kako nam je objasnio ravnatelj tamošnje škole, na mjestu gdje je danas škola nekada je rasla bogata šumska vegetacija. S dolaskom kolonizatora šume su počele nestajati, posađen je kikiriki, koji je iscrpio i opustošio zemlju te promijenio cjelokupni ekosistem. Na tom mjestu danas je pustinjski pijesak. Inače, škola u Kebemeru po mnogočemu se razlikuje od škole u Dakaru.

Puno skromniji uvjeti rada, a predmeti u školi ovise o dostupnosti učitelja, primjerice u vrijeme kad smo mi bili tamo imali su likovni samo dva tjedna, jer prije ga nije imao tko predavati. Ipak, fascinira činjenica da sami učenici u popodnevnim satima održavaju, samostalno, razne izvanškolske aktivnosti, tzv. klubove koji imaju svoje predsjednike te uče dodatne sadržaje. Vrlo pohvalno je da su započeli s integracijom učenika s posebnim potrebama pa tako trenutačno imaju jednog učenika patuljastog rasta i gluhu učenicu.

Bili smo 10-ak minuta na nastavi engleskog jezika u 6. i 7. razredu. U razredima je 60-66 učenika. S takvim brojem učenika oduševljava disciplina u učionici. Dijele udžbenik na dva do tri učenika, bilježnicu imaju jednu tijekom cijele godine i, očito svjesni učenja manje-više usmenom predajom, koncentrirano i u tišini prate nastavu.

Na kraju našeg druženja u Kebemeru sudjelovali smo u radionicama zajedno s našim senegalskim kolegama, a cilj su bili razmjena ideja, odnosno kako promovirati pozitivno korištenje interneta kod učenika njihovim aktivnim sudjelovanje, te primjeri tema na kojima bi se moglo raditi na blogu. U radnim skupinama osmišljavali smo načine na koji računala i pametni telefoni mogu biti korisni u nastavi te korištenje društvenih mreža i blogova EAThink, nakon čega smo međusobno predstavljali ideje.

 Za kraj studijskog posjeta Senegalu turističko razgledavanje Dakara

Učiteljice Ana Grbčić i Marija Rončević sudjelovale su kao predstavnice Hrvatske u četverodnevnoj razmjeni obrazovnih metoda i iskustvenih nastavnih aktivnosti usmjerenih na promicanje obrazovanja za održivi razvoj u školama, koja se održala u Dakaru, glavnom gradu Senegala.

Učitelji su bili u prilici predstaviti svoj angažman i sudjelovanje u projektu EAThink2015 – Jedi lokalno, misli globalno, razmjenjivati iskustva s europskim i afričkim kolegama te proširiti znanja o alternativnim sustavima za proizvodnju hrane u zemljama u razvoju. Čitajte blog o njihovim dojmovima i iskustvima.

Nakon tri intenzivna dana, posljednji je počeo završnom evaluacijom, pozdravima i razmjenom simboličnih, tematskih poklona učitelja koji su sudjelovali u razmjeni. Ipak, okosnica dana bilo je turističko razgledavanje Dakara. Posjetili smo otok Goree, poznat zbog trgovine robovima koja se nekad tamo odvijala, vidjeli kuću iz koje je potekla žuta groznica, kuću kojoj su držali robove, a danas je pretvorena u muzej, te topove na vrhu otoka koji su korišteni za snimanje filma „Topovi s Navarona“. Doživjeli smo čari trgovanja/cjenkanja s lokalnim trgovkinjama. Posjetili smo i spomenik renesansi, jedan od najvećih spomenika na svijetu koji predstavlja svjetliji pogled u budućnost za afrički kontinent.

Tijekom tog opuštenog obilaska grada još smo se više zbližili s učiteljima iz Senegala. Bili su zaštitnički nastrojeni pri obilasku tržnice i otoka. Pomagali su u pregovaranju za cijene, što je tradicija pri kupovini. Kao pravi turistički vodiči upoznavali su nas sa svim znamenitostima i njihovim značenjem te načinom života u Senegalu.

Iako je Senegal kulturološki nezamislivo drugačiji od Europe, poseban je i ostat će u lijepom sjećanju, i to ponajprije zbog ljudi koji tamo žive, a koji su se u našem slučaju pokazali vrsnim domaćinima – dali su sve od sebe da nam boravak i doživljaj zemlje budu što ugodniji. Ciljevi učitelja koje smo upoznali su usaditi djeci kako se ponašati i kako voljeti svoju zemlju koja je siromašna i čiji stanovnici žive po cijelome svijetu. Bili su iskreno zahvalni za naše zanimanje, prenesena iskustva i volju za suradnjom. [ IZ DRUGIH MEDIJA | eathink2015.org ]

...........

 Ana GRBČIĆ i Marija RONČEVIĆ

...........

VEZANI ČLANCI

• Učiteljice Ana i Marija o svojim iskustvima
• Kako to izgleda u senegalskim EAThink školama
• Senegalski školski mikrovrtovi na riži i ljuskama kikirikija