Što možemo naučiti od zemalja koje uspješno poučavaju matematiku?

Iako taj tip međunarodnih usporedbi nikad ne prikazuje cjelokupnu sliku, PISA-ini administratori su u sklopu svog istraživanja počeli uključivati pitanja o tome kako učenici uče. Odgovori na pitanja o tome kako učenici pristupaju učenju matematike mogli bi pomoći i pružiti uvid u to koje strategije funkcioniraju, a koje ne.

U članku objavljenom u časopisu Scientific American profesor edukacije Jo Boaler sa Sveučilišta Stanford objašnjava da učenici koriste tri glavne strategije za učenje matematike:

• pamćenje algoritama
• povezivanje novih tema s onima koje su već naučili
• i rutinsko samoocjenjivanje učenja i fokusiranje na područja koja još nisu naučili.

Boaler je došao do sljedećeg zaključka: „U gotovo svakoj zemlji oni koji pamte algoritme postižu najlošije rezultate, a zemlje s visokim stupnjem takvih učenika također su imale i razmjerno najviše učenika koji su postizali loše rezultate na PISA-inim testovima iz matematike. Daljnja analiza pokazala je da su oni koji uče napamet otprilike pola godine iza učenika koji koriste strategije povezivanja i samonadziranja.

Ni u jednoj zemlji oni koji uče napamet nisu bili u grupi učenika koji postižu visoke rezultate, a u nekim visokorazvijenim ekonomijama razlika između onih koji uče napamet i drugih učenika bila je znatna. U Francuskoj i Japanu, na primjer, učenici koji su kombinirali samonadziranje i strategije povezivanja postigli su bolje rezultate od učenika koji su koristili učenje napamet otprilike kao da su se više od godinu dana dulje školovali.

Sjedinjene Države su imale veći postotak učenika koji uče napamet od Južne Koreje, koju se već dugo smatra paradigmom učenja napamet.

Zašto? Zato što američke škole rutinski predstavljaju matematiku proceduralno, kao niz koraka koje učenici moraju zapamtiti i primijeniti. Mnogi učitelji, suočeni s dugim popisima sadržaja koji moraju obraditi da bi zadovoljili državne zahtjeve, zabrinuti su zbog toga što učenici nemaju dovoljno vremena da dubinski istraže matematičke teme. Drugi jednostavno poučavaju onako kako su njih učili, a rijetki su u prilici ostati u toku s onim što istraživanja pokazuju o tome kako djeca najbolje uče matematiku: kao otvoren, konceptualan, na istraživanju temeljen predmet.

Boaler preporučuje da se učitelji matematike usmjere na predstavljanje vizualnih i zanimljivih zadataka koji učenicima dopuštaju da se uhvate ukoštac s problemom, iskušaju razne strategije i tako steknu dublje razumijevanje osnovnih koncepata.

Boaler ukazuje na to da istraživanja pokazuju kako učenici koji rješavaju probleme učenjem algoritama napamet koriste potpuno drugi dio mozga od onih koji rješavaju problem različitim strategijama. Smatra da zemlje koje žele poboljšati matematičke sposobnosti učenika moraju držati korak s istraživanjima i promijeniti svoje pristupe.

Zemlje poput Kanade, Estonije, Njemačke i Hong Konga vodeće su u matematičkoj edukaciji prema najnovijim PISA-inim rezultatima. Ne samo da učenici u tim zemljama postižu dobre rezultate, nego je i jaz između bogatih i siromašnih učenika puno manji.

.....................

Napomena:

• Portal Mind Shift istražuje budućnost učenja u svim njegovim dimenzijama – pokriva kulturne i tehnološke trendove, inovativna istraživanja i inovacije u obrazovanju.
• Izvor: ww2.kqed.org