Fiesta na školskim hodnicima

Mjesec stoji visoko nad vrhovima Sierra de Guadarrame. Na drugom kraju ravnice izlazi sunce iza maglovitih oblaka. Točno u pola osam zvoni zvono. Učenici se polako vuku na prvi sat. Petak je ujutro, motivacija nije na osobito visokoj razini, mame vikend i krevet kod kuće. Škola je na samom rubu El Casar de Talamance među dolinama Jarama i Henares, samo 40 km od Madrida.

Tipični mali grad u španjolskoj autonomnoj pokrajini Castilla La Manchi sastoji se od arene (gdje se održava korida), crkve s gnijezdom rode i dvije sveobuhvatne škole. Jedna od njih, Insitituto Juan García Valdemora, relativno je moderna zgrada sagrađena 2006. Škola H-oblika s prostranim dvorištem trebala bi oko 510 učenika do 16 godina naučiti osnovama moderne znanosti, španjolske literature, povijesti i umjetnosti.

SAMO TAKO MOGU KONKURIRATI NA TRŽIŠTU RADA

U sobi B11 sjedi 4.b – drugi srednje u Hrvatskoj – i u svojim klupama pokušava riješiti stehiometrijski zadatak. Mentalno razgibavanje da se zagrije duh. Na kraju obaveznog sekundarnog obrazovanja koje traje četiri godine imate mogućnost ili nastaviti školovanje za određeno zanimanje ili se prijaviti za tzv. Bachillerato na istoj školi kako biste nakon dvije godine mogli polagati maturu i dobiti diplomu. Većina od ukupno 23 učenika 4.b želi polagati maturu. Sad kad je Španjolska opustošena gospodarskom i financijskom krizom postalo je jasno da je dobro obrazovanje jedini način da se preživi na tržištu rada. Nije uvijek bilo tako.

Građevinski bum prije krize doveo je do nevjerojatno velike potražnje za radnicima u toj industriji. Mladi su napuštali škole i odlazili raditi kao zidari, žali se učiteljica 4.b Paloma Vázquez Valdivia.

Obrazovanje nije bilo potrebno, a ni poznavanje stranih jezika. „Zato je bilo tako lako ući u branšu.“ Onda je došla kriza i paralizirala gradilišta. Tisuće nedovršenih projekata postaju ruševine i svjedoci su oholosti Španjolske. Građevinski radnici ostali su bez perspektive. „Tim ljudima je izuzetno teško ponovno naći posao bez diplome.“

INTELIGENTNI, ALI LIJENI

Paloma Vázquez Valdivia najviše se žali upravo na taj mentalitet, to praznovjerje koje je još, unatoč svemu, duboko ukorijenjeno među mladim učenicima, a to je da se posao može naći bez diplome. „Španjolski učenici su lijeni“, kaže 18-godišnja Belinda Méndez del Valle. Inteligentni, a lijeni, to je vjerojatno glavni problem španjolske mladeži.

„Mi želimo ono što svatko želi – dobar auto i zgodnu djevojku“, smije se Luis Fernando Ochoa Diaz. Iako ne treba uvijek vjerovati stereotipima, za Španjolce je jedno točno: vole „fiestu“. Tijekom pauze na hodnicima su izvodili modernu glazbu, a neki su čak počeli i plesati. Čak se i zgrada teško može usporediti s bilo kojom njemačkom školom. Kantina više nalikuje na bar nego na menzu. Na ulazu je aparat s ledom, iznad njega ekran na kojem se prikazuju vijesti, a zidovi su šareno oslikani.

S NASTAVNIKOM NA TI

Takvo okruženje trebalo bi privlačiti. No, upravo je suprotno. „Nedostaje prije svega discipline, poštovanja prema nastavnicima i dobrih manira.“ Ali, Carmen Gallardo Pérez ne da se smesti. Štoviše, ona je još inspiriranija da nastavu učini zanimljivom i potakne učenike na učenje francuskog. Upravo s razredom čita knjigu „Du lait au fiel“ Lidije Parodi i Marine Vallacco. Peti sat, kapci su gotovo potpuno spušteni. Deset učenika treba prevesti četiri poglavlja i pritom imaju poteškoća. Nastavnica motivira i potiče uvijek iznova. „Što znači héritier?“ – pita jednu učenicu. „Nasljeđe“, odgovara njena kolegica i zarađuje pohvalu nastavnice. "Vidite, možete puno više nego što mislite." „Da nastavnice, ali ako nešto ne znamo, moramo te pitati.“ To je još jedna posebnost španjolskih škola: obraćanje nastavnicima na ti.

Tu se obraća svima jednako, imenom, ravnatelju, čistačici, nastavniku, oni su obično poznati kao „profe“. Poštovanje se ne izražava načinom na koji se govori, nego onim što se govori, objašnjava Paloma Vázquez Valdivia, a Carmen Gallardo Pérez dodaje da obraćanje na ti postoji u svim dijelovima društva. „I danas postoje neki stariji učitelji koji očekuju od svojih učenika da persiraju. Ali, španjolsko društvo se promijenilo, a time i odnos nastavnika i učenika.“

MORAJU NAUČITI SAMOSTALNO RAZMIŠLJATI

Španjolski obrazovni sustav smatra se jednim od najgorih u Europi, i mora se reformirati u svakom pogledu. Ravnatelj Instituta Juan García Valdemora Javier Reyes del Barrio bio bi zadovoljan smanjenjem propisa. No, nastavnici traže više: raniji početak učenja stranih jezika, više učitelja i manje razrede, više nastavnih materijala, a posebno drugačiji oblik nastave.

„Učenici moraju biti neovisni, naučiti se odgovornosti i samostalnom mišljenju", smatra nastavnica španjolskog Gema Paramio de la Guía, 36-godišnjakinja koja je godinama predavala španjolski njemačkim, japanskim i kineskim učenicima u Madridu.

Ipak, nije sve u španjolskom školskom sustavu loše. Predškolski odgoj je tako dobro postavljen da više od 90 posto djece u dobi od tri do šest godina pohađa tzv. Educación Preescolar, s reguliranim planom učenja.

Ta djeca – prije odlaska u šestogodišnju osnovnu školu – čitaju, pišu i rješavaju jednostavne aritmetičke zadatke. U školama je instaliran računalni sustav. Roditelji učenika Instituta Juan García Valdemora mogu se putem web stranice informirati o svojoj djeci, jesu li na nastavi, rade li ili besposličare. „Otkad je škola otvorena 2006. godine, nismo nikad imali problema s bježanjem iz škole. To možemo zahvaliti upravo toj inicijativi.“ Nadaju se i boljoj disciplini i većem postotku učenika s dobrim ocjenama. Kako kaže učenik Alberto Matellán Borrás: „Bolje je biti glava Europe nego rep“.

..................

Napomena:

• Autor članka Laura Rodriguez Knödler, učenica Rosenstein-Gymnasiuma, Heubach
• Frankfunter Allgemeine Gesellschaft – ugledna njemačka novina
• Izvor: faz.net