12 stvari koje će nestati iz učionica u sljedećih 12 godina

Može se tvrditi da je više inovacije bilo u crkvama i taksi službama nego u knjižnicama i školama, što je nevjerojatno, ali je logično: „polja“ koja ovise o navikama potrošača puno su osjetljivija na smetnje. Edukacija, time što je više-manje financiraju vlade i pogrešno shvaća javnost, izgrađena je tako da se odupire promjeni.

Ali, to ne znači da u edukaciji ne dolazi do promjene (npr. "preokrenute" učionice, "uradi sam" pokret, itd.) i da još promjena nije na putu. Stoga smo sastavili popis onih "stvari" koje će najvjerojatnije nestati iz učionica u sljedećih 12 godina, dok su tehnologija i tehnološki bazirano razmišljanje u ovom slučaju katalizator te promjene. Tih 12 godina zapravo nije puno vremena, ali tempo promjene nije linearan. Razlika između 2004. i danas najvjerojatnije će biti zasjenjena razlikom između danas i 2028.

◆ POUČAVANJE NA RAZINI CIJELOG RAZREDA/IZRAVNA NASTAVA

U kojem univerzumu stajanje pred 30 ljudi da biste „poučavali“ nešto ima ikakvog smisla? Uče li oni svi istu stvar? Tko misli da je to dobra ideja? Jesu li svi spremni za isti sadržaj na isti način? Hoće li njihov genij zasjati u takvoj vrsti poučavanja, ili je to jednostavno najlakši način da se izrazi nešto? Da se „obradi“ nešto? (Mogli biste čuti samog sebe kako kažete: „Prošli smo to prethodni tjedan. Trebali biste se sjećati.“)

Personalizirano učenje i poučavanje na razini cijelog razreda su neprijatelji. To smo već odavno trebali promijeniti. Tehnologija nije čak ni potrebna za to.

◆ OCJENJIVANJE SLOVIMA

Od svih nedavnih „pokreta“ u edukaciji, "riješimo se ocjenjivanja slovima" čini se da je ujedno najmanje ambiciozan i da će najvjerojatnije uspjeti, a zasluge za izbacivanje tog tipa ocjenjivanja čine se jasnima: izbacivanjem slova i slika kao načina ocjenjivanja cijela se klima učenja ima priliku promijeniti.

U međuvremenu, ocjenjujte unazad od nule ako morate, razmislite o alternativama ocjenjivanju slovima ako ste spremni promijeniti stvari u svojoj školi.

◆ TESTOVI

Ocjene su najgora nuspojava testova. Testovi su prašnjavi ostaci ustajalih kurikuluma i zastarjelog načina razmišljanja o učenju.

◆ ŠIFRE

Nisam siguran kako će tehnologija riješiti to, pogotovo kad je u pitanju učionica, ali već postoje skeneri koji čitaju otisak prsta i koji su metafora novog načina razmišljanja.

◆ TRADICIONALNI RASPOREDI

Poučavanje svih učenika na isti način ima smisla koliko i isti rasporedi za sve učenike. Ili X broj satova koji traju Y broj minuta. Nove interakcije = novo razmišljanje.

◆ RAČUNALNE UČIONICE

Za 20 godina računalne učionice će možda zamijeniti "uradi sam" učionice. Zasad koncepciju učionice opskrbljene stolnim računalima polako zamjenjuju "kolica s laptopom" i Google Chromebook.

◆ RODNE OZNAKE?

Danas se očito o rodu razmišlja na drugačiji način nego prije, ali manje je jasno kako će se ta promjena integrirati kada današnja djeca odrastu i osnuju vlastite obitelji, zaposle se, te kako će se kao kultura nositi s društvenom promjenom, sve većom globalizacijom itd. Možda je u ovom trenutku prerano reći da će rodne oznake potpuno nestati, ali do promjene u tom spektru zasigurno dolazi.

◆ ZAJEDNIČKI TEMELJNI STANDARDI (COMMON CORE STANDARDS)

(Zajednički temeljni standardi su edukacijska inicijativa provedena u SAD-u, koja opisuje što bi učenici osnovne i srednje škole trebali znati na kraju svakog razreda.)

Znanje i informacije su sve više organizirane na nove načine. "Organsko pretraživanje", društvene preporuke, blogovi, "digitalni časopisi" temeljeni na RSS-u i druge tehnologije postaju nova norma za organizaciju sadržaja. Knjige su još standard za organiziranje ideja, ali čak i ono što smatramo „knjigom“ polako se mijenja.

◆ UČITELJEV STOL

Toliko dugo dok je učiteljevo mjesto ispred razreda – ili u središtu – sadržaj je sekundaran, a učenici sporedni. Tehnologija omogućuje učenicima da budu u izravnoj interakciji s „filtriranim“ (npr. udžbenici, odabrani eseji, radovi i knjige) i „nefiltriranim“ sadržajem (npr. YouTube, Google, itd.), društvenim mrežama, grupama vršnjaka, digitalnim arhivima, stručnjacima u zajednici, mentorima itd.

◆ UČENIČKI STOLOVI

Dok se dnevne interakcije koje učenici imaju s kolegama i učiteljima premještaju na vanjski svijet, redovi klupa više nisu potrebni.

◆ ORMARI ZA ARHIVIRANJE

Oni su možda već nestali iz vaših škola. I bolje. Ali, ponekad se pitam nije li jednostavnije naći stvari u takvim ormarima nego na Evernoteu i sličnim aplikacijama.

◆ UDŽBENICI

Udžbenici zapravo nisu takvo zlo kakvim ih prikazuju – oni su kompilacije sadržaja koji učenici moraju svladati. Problem je u tome što škole već predugo teže vještinama i osnovnom znanju, a knjige po načelu "jedna veličina odgovara svima" – poput iste vrste poučavanja za cijeli razred – suprotnost su kritičkom razmišljanju temeljenom na personaliziranom okruženju za učenje kakvo je učenicima potrebno za napredovanje.

........................

NAPOMENA:

• Autor članka je Terry Heick – urednik portala Teach Thought. Njegov glavni interes su kako se poučavanje mijenja u digitalnom i povezanom svijetu te digitalna pismenost, uloga igre u učenju, fleksibilnost projektno orijentiranog učenja, potencijal videoigara i simulacije u učenju itd.
• Izvor: teachthought.com