SAD | VRŠNJAČKO NASILJE
Zašto je uključivanje roditelja ključno za prevenciju vršnjačkog nasilja
Svake godine u prosjeku 8.000 djece, otprilike jedno na sat, oduzet će sebi život u pokušaju bijega od nasilnika.
Vršnjačko nasilje je vrlo aktualna tema o kojoj se raspravlja već dulje vrijeme. To je slučaj što zbog ozbiljnosti, što zbog trajnosti problema. Posljedice koje ostavlja vršnjačko nasilje, i na žrtvu i na agresora, mogu potpuno promijeniti, ali i ugroziti njihov život.
Žrtve nasilja u odrasloj dobi imaju razvijene sklonosti psihološkim poremećajima i socijalnoj tjeskobi kao podsjetnik na svoje djetinjstvo.
Nasilje nije ono uobičajeno „zezanje ili koškanje koje nas čini jačima“ koje smo svi prošli kao djeca. Nasilje ubija našu djecu i uništava njihove živote.
Roditelji i škole moraju usvojiti učinkovitije standarde za prevenciju i eliminaciju te štetočine u našim školama.
Definirat ćemo i naglasiti uzroke, posljedice i preventivne mjere u borbi s tom epidemijom.
■ KOJE SU POSLJEDICE NASILJA ■
Kao što je rečeno, gotovo jedno dijete na sat počini samoubojstvo zbog vršnjačkog nasilja. Mnoga samoubojstva su spriječena jer je postojala odgovorna osoba koja je poduzela određene mjere. Ta brojka, iako visoka, samo je vrh ledenog brijega onih koji nose posljedice nasilja. Psihološke implikacije nasilja mogu se zadržati dugoročno i pratiti obje strane na njihovu putu k zrelosti. Dugoročne posljedice mogu biti ovisnost o drogi i alkoholu, te veća šansa da osoba završi u zatvoru.
■ TKO JE ODGOVORAN ■
Svi očekujemo da naše škole pokažu veći angažman u sprječavanju i discipliniranju takvog ponašanja prije nego eskalira. Ali, nije samo do škole i vozača autobusa, puno toga ovisi i o roditeljima. To je odgovornost, ne samo roditelja nasilnika ili zlostavljanog, nego svakog roditelja. Oni trebaju ugraditi osjećaj poželjnog i nepoželjnog ponašanja i osposobiti djecu da reagiraju u skladu s moralnim načelima koja su im dana. Svatko tko igra ulogu u razvoju jednog djeteta sastavni je dio u procesu njihovog razvoja u mlade ljude pune poštovanja koji cijene vrijednost života.
■ TKO MOŽE POMOĆI ■
Kao roditelji moramo shvatiti da su naša djeca kao spužve. Upijaju naše poglede na svijet i kopiraju naše ponašanje. Onako kako se mi odnosimo prema drugima najvjerojatnije će se naše dijete odnositi prema vršnjacima. Pokažite suosjećanje i poštovanje i vaše će dijete učiniti isto. Što je još važnije, razgovarajte s djetetom, objasnite mu koliko je važno da se lijepo odnosi prema drugima i da se zauzme za ono što misli da je ispravno. Nađite vremena da naučite dijete kako odbiti postati žrtva, agresor ili nijemi promatrač. Kao što je važno ne biti nasilnik ili žrtva, vrlo je važno ne pretvoriti se u osobu koja gleda nasilje sa strane ili, što je još gore, snima i dijeli na društvenim mrežama kako bi zaradila „like“.
■ EFEKT NIJEMOG PROMATRAČA ■
Efekt promatrača je znanstveno istražena pojava, koja ukazuje na to da, kad postoji više od jednog svjedoka jednom događaju, čak i kod ekstremnijih sukoba, vjerojatnost da će reagirati je manja. Istraživanja pokazuju da ljudi traže od drugih odobrenje hoće li, kako i kad reagirati. To rezultira mentalitetom krda ili decentralizacijom odlučivanja, gdje ljudi poprimaju grupno „ponašanje“. To dovodi do toga da se ponašaju onako kako se nikad ne bi ponašali da su sami i sprječava ih da reagiraju u mogućoj hitnoj situaciji. Moramo unaprijed osposobiti djecu da sprječavaju nasilnike ili se obrate starijima. Tako ćemo spriječiti fizičku i emocionalnu štetu koja ih može pratiti do kraja života.
■ ZDRUŽENI NAPOR U PREVENCIJI ■
Zlostavljanje drugih rezultat je odrastanja. Obično je riječ o praznini ili zamjeranju u životu nasilnika i on to privremeno nadomješta tako što unižava ili nanosi bol nekom koga smatra slabijim. Naša je dužnost kao roditelja da njegujemo svoju djecu i pružimo im osjećaj vlastite vrijednosti kako se ne bi morala potvrđivati na štetu drugih.
Odgojitelji trebaju nadgledati ponašanje djece i reagirati na nasilje u bilo kakvom obliku ili intenzitetu i pokazati nultu toleranciju na takvo ponašanje. Ako škole i roditelji budu radili zajedno, možemo spriječiti samoubojstva mladih ljudi i njihovu patnju. [ IZ STRANIH MEDIJA | lifehack.org ]












