Rani odlazak na spavanje može imati trajan učinak na djecu

Znanstvenicima je odavno poznato da djeca koja ne spavaju dovoljno mogu biti izložena povećanom riziku od pretilosti, među drugim zdravstvenim tegobama, ali novo istraživanje donosi da je kasniji odlazak na spavanje povezan s većim rizikom od pretilosti i poslije u životu.

„Ovo je istraživanje potvrdilo i nalaze iz drugih istraživanja koja su pokazala da djeca u ranoj dobi imaju koristi od urednog vremena lijeganja i ustaljenih navika glede vremena odlaska u krevet“, kaže Sarah Anderson, profesorica epidemiologije s američkog Državnog sveučilišta Ohio, vodeća autorica istraživanja.

Vrijeme odlaska na spavanje može biti povezano s pretilošću

„Za djecu koja redovito odlaze ranije na spavanje puno je vjerojatnije da će biti naspavana. Neispavanost može dovesti do promjena u hormonima koji kontroliraju apetit i metabolizam. Također i ostajanje dokasna navečer pruža mogućnosti za "prezalogajiti", kao i gledanje televizijskih reklama koje potiču takvo ponašanje“, dodaje Sarah Anderson. „Preporuka da predškolska djeca budu u krevetu do 20 sati prilagodljiva je kućna praksa koja može pripomoći u sprječavanju prekomjernog debljanja.“

Rani „drijemež“ koristi i mozgu

Raniji odlazak na spavanje i cjelonoćno spavanje koriste dječjem tijelu, ali može ojačati i njihov mozak.

„Odlazak u krevet ranije pridonosi fizičkom zdravlju djeteta, kao i raspoloženju i mentalnom zdravlju jer omogućuje vrijeme potrebno za okrepljujući san, što je važno za osvježenje i oporavak mozga i tijela“, veli istraživačica Reut Gruber s kanadskog Sveučilišta McGill, i nastavlja: „Nedostatak sna narušava fiziološke procese koji omogućuju prilagodljivo emocionalno podešavanje koje, pak, ovisi o "dijalogu" ili međudjelovanju pojedinih dijelova mozga. Ta živčana područja koja upravljaju emocionalnim podešavanjem osjetljiva su na nedostatak sna. Kad su ljudi neispavani, umanjena je povezanost među tim moždanim područjima, posljedica čega su poteškoće u podešavanju emocija. Sve to vodi k povećanu stresu i uzbuđenju što dalje ometa san.“

„Razvijene su razne teorije koje su nastojale objasniti zašto nam je potreban san“, kaže dr. Sumit Bhargava, klinički pedijatar s Medicinske škole Sveučilišta u Stanfordu i liječnik za poremećaje spavanja u dječjoj bolnici Lucile Packard.

„Neki od razloga tiču se teorije o očuvanju energije: spavamo da bismo sačuvali energiju i mogli funkcionirati tijekom dana“, objašnjava on. „Teorija obnavljanja objašnjava da spavamo kako bismo obnovili ili nadoknadili ono što smo izgubili budni, dok se tijelo osvježava i pomlađuje sâmo od sebe. Dok spavamo, luče se važni hormoni i sporedni se proizvodi moždane aktivnosti pročišćuju. Teorija o plastičnosti mozga iznosi da je spavanje u uzajamnoj vezi s promjenama u strukturi i organizaciji mozga.“

Savjeti roditeljima

„Djetetovo vrijeme odlaska na počinak nije ni blizu toliko važno kao duljina spavanja svake noći“, kaže Bhargava. „Cilj bi trebao biti odabrati vrijeme odlaska na spavanje sukladno dobi djeteta, koje mu dopušta odspavati onoliko sati sna koliko mu je potrebno. Držite se odgovarajućeg vremena djetetova odlaska u krevet koje jamči količinu spavanja nužnu da bi vaše dijete bilo funkcionalno i učinkovito tijekom dana. Budite ustrajni s tim čak i tijekom vikenda. Spavanje je ljudskom životu važno kao jedenje i disanje; provodimo gotovo trećinu života spavajući.“

Tako je American Academy of Sleep Medicine (AASM), ustanova koja se od 1975. bavi liječenjem poremećaja spavanja, objavila smjernice glede duljine spavanja djece različite dobi, preporučujući:

•  Bebama od 4 do 12 mjeseci potrebno je 12 do 16 sati spavanja
• Djeci od jedne do dvije godine – 11 do 14 sati
• Djeci od tri do pet godina – 10 do 13 sati
• Djeci od 6 do 12 godina – 9 do 12 sati
• Tinejdžerima od 13 do 18 godina – 8 do 10 sati.

Ukratko: bebe bi trebale na počinak u 19 sati, djeca koja su tek prohodala u 19.30, mlađa djeca do 20, predtinejdžeri do 20.30, a tinejdžeri između 21 i 22.30 sati, smatra Harriet Hiscock, profesorica na australskom Murdoch Childrens Research Instituteu.

„Ne postoji čvrsto pravilo jer je kvaliteta spavanja važnija od trajanja spavanja, barem kod djece. Uobičajeno vrijeme odlaska na počinak i ustaljena navika odlaska na počinak vjerojatno su važniji“, smatra profesorica Hiscock.

Općenito, s djecom ne bi trebalo „pregovarati“ o vremenu odlaska u krevet, preporučuju stručnjaci. Odlazak na spavanje ne smije se prepustiti njihovu slobodnom izboru i roditelji bi, jednako kao što ne dopuštaju djeci izbor trebaju li prati zube, morali zadržati čvrst stav u vezi s djetetovim odlaskom na spavanje. [ IZ STRANIH IZVORA | edition.cnn.com ]